Zagrebačko arhivističko društvo

/Societas archivistica Zagrabiensis/

Opatička 29, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel-fax 385 1 4851 374
 e-mail: zad@daz.hr


home

ostali prilozi

literatura

pitanja i odgovori

pravni propisi

osvrti

spiritus movens

obavijest

web-tražilica

 

 

 

 

 

Dugo su vremena Bansko vijeće i Banska vlada smatrani jednom cjelinom, to jest jednim fondom i često su tako spominjani.

Fond Banska vlada tvori 84 kutije i 46 knjiga, 11,9 d/m[9] sačuvanog gradiva, nastalog od 1850. do 1854. godine. Sačuvani su urudžbeni zapisnici i kazala za predsjedničke, policijske, reservatne i opće spise, a spisi se čuvaju u dvije serije: spisi Predsjedništva i opći spisi[10].

Fond je u HDA preuzet djelomično 1902. godine, od tadašnje Zemaljske vlade, za ostalo gradivo nema točnih saznanja o preuzimanju u Arhiv. Za fond su izrađena dva obavijesna pomagala, no u pomagalima nije naveden autor pomagala, ni godina izrade pomagala.

Živana Heđbeli, diplomirani historičar i arheolog

Uredsko poslovanje i registraturni sustavi središnjih tijela Banske Hrvatske
 od 1848. do 1868. godine

Uvod

Temeljni pojmovi uredskog poslovanja

Ključna  zbivanja u hrvatskoj povijesti od 1527. do 1868. godine

Bansko vijeće

Banska vlada

Banska vlada osnovana je naredbom Ministarstva unutrašnjih poslova u Beču, od 12. lipnja 1850. g.[1], kao političko-upravna oblast u Hrvatskoj i Slavoniji, koje su sa svojim Primorjem, gradom Rijekom i njegovim kotarom, sačinjavale posebnu kraljevinu, potpuno neovisnu od kraljevine Ugarske. Na čelu uprave nalazi se ban, pod čijom je upravom i predsjedanjem Banska vlada. Ban je posebno odgovoran caru, i njegov je namjesnik u krunovini. Bana imenuje car, i on je dužan brinuti o izvršavanju i primjenjivanju državnih i zemaljskih zakona te o upravljanju unutarnjih poslova na području Krunovine. Banska je vlada direktno potčinjena Ministarstvu unutrašnjih poslova u Beču, ona provodi naredbe središnjih organa. Službeni je jezik hrvatski.

Radi političkog upravljanja dijele se Hrvatska i Slavonija na šest županija (zagrebačku, varaždinsku, križevačku, riječku, osječku i požešku). Županijske vlasti su potčinjene Vladi, a na čelu županija je veliki župan. Županije se dijele na kotareve, na čelu kojih su podžupani. Kotari više nemaju sudbene funkcije nego su postali prvostepeni upravni organi.[2] 22. prosinca 1850.g. izdana je carska naredba s naputkom za rad političkih vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji.[3] Prema naputku poslovi u političko-upravnim stvarima teku redovito od podžupana do velikoga župana, od velikoga župana na Bansku vladu, od Banske vlade na ministarstvo.

Zadaća Vlade bila je izvršenje naredbi izdanih od središnjih ministarstava, a obavlja je samo one poslove koji su joj prepušteni iz resora ministarstva unutrašnjih poslova,[4] Vlada je obavljala i poslove iz resora drugih ministarstava ukoliko je to izričito bilo navedeno u naredbama tih ministarstava s obzirom na opseg i način vršenja tih poslova, i u sporazumu s Ministarstvom unutarnjih poslova.

Vlada nastavlja rad Banskog vijeća, ali ne i njegovu organizaciju. Financijski odsjek Banskog vijeća je već u veljači 1849. g. povezan s financijskim ministarstvom u Beču. Pravosudni i vojni poslovi su izdvojeni iz djelokruga Vlade. Poslove Bojnog odsjeka bivšeg Banskog vijeća, ukoliko spadaju na političku upravu, rješava Banska vlada, a one vojnog karaktera zemaljsko vojno zapovjedništvo. Pravosudni poslovi spadaju na sudske vlasti. Za školstvo postoji, od 18. ožujka 1851. g., izvjestitelj, a potom se osniva školska oblast kao vladin odsjek.

Jedna od zadaća Banske vlade bila je i organizacija uprave u zemlji, te je 12. lipnja 1850. g. od djelatnika Vlade osnovano Političko ustrojavajuće povjereništvo. Predsjednik povjereništva je ban, a za poslovanje povjereništva donesen je poslovnik o djelokrugu rada. 1. siječnja 1851. g. novoustrojene podžupanije kao okružne političke oblasti započele svoj rad.[5] Povjereništvo prestaje s radom 15. siječnja 1851.g.[6]

Carskim patentom od 4. ožujka 1849. godine u načelu je određeno da se pravosuđe odijeli od uprave, te je 1. ožujka 1850. g. osnovano Povjereništvo za ustrojenje novih pravosudnih oblasti, sa zadaćom da organizira sudstvo.

Carskim patentom, od 31. prosinca 1851. g., dokinut je Ožujski ustav i u cijeloj monarhiji uveden apsolutizam, a previšnjim kabinetskim carskim pismom od 31. prosinca 1851. g određena posvemašna reorganizacija političke uprave.

Bečka vlada 16. travnja 1854.g. ukida Bansku vladu i osniva Hrvatsko-slavonsko namjesništvo. Vlada prestaje s radom 29. svibnja 1854.g.

 

22. prosinca 1850.g. izdana je carska naredba s naputkom za rad političkih vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji.[7]  Prema naputku načelnik ureda određene oblasti, te samo u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, njegov zamjenik, prima i otvara sam sve dopise, upisuje na njih datum primitka, i predaje ih zatim tajniku, koji ih upisuje u zapisnik, a potom predaje na daljnji rad djelatniku kojeg je odredio načelnik. Dopise upuće na Bansku vladu prima podban, a one, koji su službeno na bana poslani, samo u njegovoj odsutnosti. Otpravne nacrte, koje nije sastavio sam uredski načelnik, mora uz potpis onoga tko je sastavio nacrt, i načelnik ili njegov zamjenik odobriti i potpisati, a kod Banske vlade još i voditelj odgovarajućeg odsjeka. Kod Banske vlade odlučuje ban, koji se sastavci imaju na odobrenje, a koji u čistopisu njemu predati na potpis, a u drugim ga poslovima u tome može mijenjati podban. Svi poslovni komadi koje je ban zadržao za  odobrenje, trebaju se prije toga podnjeti podbanu na pregled. Na svakom se sastavku treba uvijek naznačiti dan, kada ga je načelnik potpisao i odobrio. Sva na čisto prepisana pisma mora potpisati uredski načelnik (kod banske vlade ban, ili podban), inače se ona ne smatraju valjanim. Kada se određeni poslovni komad otpravi i dostavi, kod političke se oblasti trebaju sastavci i prilozi po tekućem broju u svezke sakupiti, i po imenu osoba i predmeta pregledno upisati u kazalo (index).

Prema Jelačićevoj uputi[8] o organizaciji Vlade sve dopise upravljene na Vladu otvara podban i prvi banski savjetnik (Benko Lentulaj), koji dijele sve poslove između dva banska savjetnika, kojima su podvrgnuti drugi perovodni i pisarni činovnici. Sve poslove koje obave dvojca savjetnika i njihovi perovođe, a oni ih odobre, pregledava podban. U predsjedništvu rješava ban samo najvažnije predmete, povjerljive i strogo povjerljive, a podban sa savjetnicima rješava sve ostalo.

Dopise naslovljene na Vladu prima podban, one na bana sam ban, a u njegovoj odsutnosti podban, on upisuje datum primitka na sam spis i predaje ga za upis u protokol. Spis se potom predaje na rješavanje onom savjetniku kojega je na spisu označio ban. Rješenja koja izrađuju savjetnici mora potpisati podban, a u nekim slučajevima ban (kada on to zahtijeva). Predmeti koje rješava sam ban, podnose se prije toga i podbanu da se upozna s njima. Sve čistopise – rješenja potpisuju ban ili podban, te bez njihova potpisa oni nemaju vrijednost. Predmeti koji se samo prolazno dostavljaju Vladi, kako bi ih ona proslijedila nižim ili višim oblastima, se ne protokoliraju. Kada se viša naredba osniva na podnesku određene niže oblasti, Vlada je dužna po povratku iste ubilježiti kratki sadržaj dopisa više oblasti, na konceptu svog izvještaja i to prije nego ga proslijedi nižim organima. Dovršeni se predmeti trebaju u konceptu, sa prilozima po tekućem broju, sakupiti u sveske i upisati u indeks (kazala) osoba i predmeta.

Pisarnica predsjednika Vlade, tj. bana, vodi poseban protokol, u koji se upisuju povjerljivi spisi, budući da takve spise rješava ban. Povjerljivi spisi nose oznaku R (res) – reservata. Predmete koji su se odnosili na redarstvo (policiju) a bili su povjerljivi, rješavao je također ban. Ti su spisi upisivani u poseban protokol, a signirani su oznakom P. Spisi rješavani u predsjedničkoj kancelariji sređeni su po rednom broju protokola.

Ostali, obični spisi Vlade, rješavani od banskog savjetnika ne nose nikakvu posebnu oznaku, već samo broj protokola i tekuću godinu. Spisi su na taj način i bili odlagani u registraturi Vlade. Spisi su urudžbirani, a za njih su vođeni imenici.

Urudžbeni zapisnici imali su sljedeće rubrike:

- tekući broj,

- dan pisma, njegovog upisiva i službeni  broj,

- sadržaj dopisa,

- rješenje riješeno

- broj i datum izvješća.

Spisi su bili pohranjeni u omotima (košuljicama) na kojima je ispisana signatura. Signatura se sastoji od broja urudžbenog zapisnika, tekuće godine, a kod predsjedničkih spisa i od slova R i P. Izlučivanje spisa obavljeno je 1864.g, kada se registratura Banske vlade nalazila kod Namjesničkog vijeća, i to djelomično. U urudžbenim zapisnicima su izlučeni spisi označeni otiskom štambilja “izbačeno”, s time da je u nekim razdobljima izlučeno više od 80% spisa.

 

Vladu tvore ban, podban, dva banska vijećnika, tri banska koncipista, expeditor i prevoditelj. Prvi su djelatnici Vlade bili preuzeti djelatnici bivšeg Banskog vijeća. Ministar unutarnjih poslova imenuje, na prijedlog bana, banskog savjetnika, podžupana, banske i županijske perovođe. Ban je dužan da putuje po svom području i nadgleda obavljanje dužnosti podređenih organa te ujedno uoči potrebe za uvođenjem novih mjera. Ban nadgleda političku upravu čitave krunovine, izdaje naredbe i odluke za cijelu zemlju, ili ih izdaje na nalog ministarstva, ili je opunovlašten po njima.


[1]Zemaljsko-zakonski i vladni list za krunovinu Hrvatsku i Slavoniju, tečaj pervi, komad I. od 26. lipnja do 31. prosinca 1850., str. 36-39

[2]Županije i podžupanije uređene na osnovu naredbe iz 1850. ukinute su 30. listopada 1854.g. kada je uveden novi upravni sustav.

[3]Zemaljsko-zakonski i vladni list za krunovinu Hervatsku i Slavoniu, komad VII., izdan i rasposlan 5. travnja 1851., str. 145-188

[4]Prema djelu Beuc Ivana: Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, str. 259 do 262, djelokrug rada Ministarstva unutarnjih poslova obuhvaća, prema patentu od 12. travnja 1852.g., vođenje i nadzor svih političko-upravnih poslova svih nadleštava, ureda i organa koji su pripadali političkoj upravi, posebno vođenje evidencije državnih i zemaljskih granica, podjeljivanje plemićkih stupnjeva na osnovu statuta i pojedinih ordena, dozvola predikata i grbova te potvrda legitimacija plemića, ako su bili dokazi nepobitni, rješavanje lenskih poslova kao najviše lensko nadleštvo te poslova zaklada kao najviši ured za zaklade, ukoliko nije takav posao bio u nadležnosti kojeg drugoj ministarstva, te reguliranje zemljišno rasteretnih i urbarijalnih poslova, vođenje evidencija o stanovništvu, podjela državljanstva i dozvole promjena o popunjavanju, opskrbi i ukonačivanju vojske, vrhovno vođenje i nadzor nad kaznionicama, popravnim, humanitarnim zavodima te političkim (javnim) fondovima i javnim institucijama koje nisu potpadale pod druga ministarstva kao i namještanje činovnika i radnika u tim ustanovama te nadzor nad djelovanjem raznih fondova koji nisu bili dotirani staleški i politički, vrhovno vođenje javnih zdravstvenih poslova, vrhovno vođenje zemaljskih građevina, koje su se izdržavale iz spomenutih fondova, vrhovno vođenje i nadzor općinskih poslova, posebno vršenje utjecaja na odobravanje otuđenja općinske imovine, uzimanja zajma i određivanja općinskih nameta te imenovanje općinskih organa i gradskih načelnika, vršenje utjecaja na podjeljivanje i obavljanja stražarske službe, apotekarskih radnji i kirurških oficina, te na reguliranje cehova i staleških udruženja, odobravanje osnivanja privatnih udruženja ukoliko ona nisu spadala u djelokrug drugog ministarstva, odlučivanje u posebnom stupnju u pitanjima eksproprijacije, sudjelovanje u raspravama drugih ministarstava ukoliko su se pitanja odnosila na upravnu službu a naročito u problemima pomorstva i zemaljske kontumacije, cesta, željeznica i telegrafskih veza. Djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova znatno je proširen carskom odlukom, od 17. siječnja 1853.g., kojom je Ministarstvo preuzelo određene poslove ukinutog Ministarstva poljodjelstva i rudarstva, naročito izvršenje onih zakona i naredaba, koje su se odnosile na poljoprivredu i šumarstvo. Poslovi ostalih ministarstava u austrijskoj vladi bili su zastupljeni u djelokrugu bana i banske vlade tek sporadično, jer su ministarstva (imala vlastite organe na području svake krunovine, koji su samostalno djelovali, te su većinom bili povezani samo vertikalno s nadležnim ministarstvom.

[5] Naputak za poslovanje ovih novih političkih oblasti izdan je caskom naredbom od 22. prosinca 1850..g

[6] Zemaljsko-zakonski i vladni list za krunovinu Hervatsku i Slavoniu, tečaj drugi, komad I., str.  27

[7] Zemaljsko-zakonski i vladni list za krunovinu Hervatsku i Slavoniu, komad VII., izdan i rasposlan 5. travnja 1851., str. 145-188

[8] Prema obavijesnim pomagalima za Bansku vladu.

[9] Podaci preuzeti iz Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Hrvatska.

[10] Prema obavijesnim pomagalima.


Hrvatsko-slavonsko namjesništvo

Namjesničko vijeće

Hrvatski sabor

Hrvatska dvorska kancelarija