Nakon Listopadske diplome u Beču je osnovano Državno ministarstvo koje preuzima nadležnosti ukinutih ministarstva. Za Hrvatsku je pri Državnom ministarstvu osnovan poseban Hrvatsko–slavonski odsjek, budući Hrvatski dvorski dikasterij odnosno Hrvatska dvorska kancelarija, neposredno podvrgnuta Ministarskom vijeću, odnosno caru.

Kraljevim pismom, od 14. ožujka 1861.g.[1], upućenim na Sabor kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije odlučeno je kako će se osnovati poseban politički dikasterij pod imenom kraljevskog namjestničkog vijeća, koji će pod banovim predsjedanjem obavljati i rukovoditi upravu politično gospodarskih poslova. Vijeće, sa sjedištem u Zagrebu, instalirano je 4. travnja 1861.g. kada je održalo i prvu sjednicu. Ono je posredni organ uprave između nižih upravnih organa u Hrvatskoj i Slavoniji i Hrvatskog dvorskog dikasterija (a po njemu i čitavog Ministarskog vijeća u Beču). Vijeće je podređeno Hrvatskom dvorskom dikasteriju, i odgovorno samo Dikasteriju odnosno caru. Vijeću su podređene županije. Namjesničko Vijeće (NV) nije vlada nego, sukladno Veljačkom patentu, zemaljska upravna oblast.

Djelokrug rada Vijeća određen je djelokrugom rada Dikasterija,[2] ono je nadležno za političko–gospodarske te vojne poslove. Vojni su poslovi već 1861.g. izuzeti iz nadležnosti Vijeća, osim onih predmeta vojne prirode koji proizlaze iz nadzora nad provedbom zakona koji se odnose na vojsku. NV nije imalo nadležnosti nad pravosuđem ali je nadziralo zakonitost njegova rada, ono prenosi odluke, naredbe i obavjesti središnjih organa vlasti, koje prima putem Dvorske kancelarije, nižim upravnim organima (županije, okruzi, kotarevi), te različitim ravnateljstvima s područja redarstva, financija, privrede, građevinarstva, zdravstva, bogoštovlja i nastave. Teritorijalna nadležnost Vijeća određena je novom organizacijom uprave od 16. siječnja 1861.g. 

Odmah nakon Listopadske diplome, u studenom 1860.g. sastala se banska konferencija, kako bi se iznašao oblik, sastav i djelokrug koje županije trebaju imati dok njihova organizacija ne bude konačno rješena zakonodavnim putem. Banska konferencija je zaključila da se u Hrvatskoj i Slavoniji vrate ustavne županije i ustavno urede gradovi za što je izradila posebnu osnovu, koja je 16. siječnja 1861.g, dobila kraljevsku sankciju i odmah stupila u život kao “Naputak za privremeno uređenje županija, slobodnih kotareva, slobodnih kraljevskih gradova, povlaštenih trgovišta i seoskih obćina u kraljevinah Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji”[3]. Zemlja se dijeli na 7 županija (križevačka, zagrebačka, varaždinska, riječka, požeška, virovitička i srijemska). Županije se dijele na okružja, a okružja na kotareve. Županijama je, osim upravnog djelokruga bila povjerena i sudbenost, no naredbom kraljevske dvorske kancelarije, od 16. rujna 1862. broj 2895/825[4], za svaku županiju se ustrojava posebni županijski sudbeni stol, te se očito pokazalo da se autonomiji županija ne misli podijeliti sudbenost. Kralj je u siječnju 1861. imenovao sedam župana, a županije su uspostavljene u opsegu od 1848. g. 1861. g. Međimurje je pripojeno Mađarskoj.

Vijeće ima Predsjedničku kancelariju i Opći odjel. Predsjednička kancelarija je u svojoj nadležnosti imala osobne poslove službenika Vijeća, ravnateljstava, nižih organa uprave i dr. Funkciju nadzora nad javnim redom i sigurnosti izvršava posredovanjem između Ravnateljstva redarstva i Dvorskog dikasterija/kancelarije. Odlukom o raspuštanju Redarstvenog ravnateljstva od 16. lipnja 1866. g., poslovi iz njegove nadležnosti prelaze u djelokrug Predsjedničke kancelarije. Ona je pratila i ispravnost izbora zastupnika za sabor, obavještavala o sazivu sabora, upućivala pozive zastupnicima i dr, određivala djelokrug pojedinih odsjeka Općeg odjela i potvrđivala sve promjene u vezi istog.

U djelokrug rada Općeg odjela spadaju: poslovi uprave županijama, gradovima i općinama, bogoštovlja i nastave, gospodarstva, prometa, redarstva, djelomično vojni poslovi, financijski poslovi, te oni vezani uz zdravstvo. Odjel je bio najviše angažiran na poslovima vezanim uz gospodarstvo, te onima uz građevinarstvo i promet.

Najvišim reskriptom od 20. travnja 1869.g. potvrđen je zakonski članak o ustrojstvu autonomne hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade.[5] Formiranjem Vlade ujedno je ukinuto Kr. namjesničko vijeće u Zagrebu. Vijeće je djelovalo do 16. kolovoza 1869.
 

Namjesničko vijeće sastojalo se od dva odjela: Predsjedničke kancelarije i Općeg odjela. Opći se odjel do 1. siječnja 1862.g. dijelio na 7, a potom na 6 odsjeka. Djelokrug rada odsjeka se tijekom vremena mijenjao. Na temelju sređivanja gradiva utvrđen je raspored odsjeka[6]:

 

1861.–1862.

Odsjek I.	poslovi zemaljske uprave
odsjek II.	poslovi bogoštovja i nastave
Odsjek III.	poslovi uprave građevinama i zakladama
Odsjek IV	privreda
Odsjek V.	poslovi javnog reda i sigurnosti
Odsjek VI.	zdravstvo
Odsjek VII	poslovi županijskih uprava

 

1862.–1869.

Odsjek I.	opći poslovi zemaljske uprave
odsjek II.	poslovi bogoštovja i nastave
Odsjek III.	gospodarstvo
Odsjek IV	urbarijalni poslovi i uprava zakladama
Odsjek V.	poslovi javnog reda i sigurnosti
Odsjek VI.	zdravstvo

 

Uredsko poslovanje NV predstavlja nastavak registraturnog sustava čiji su temelji postavljeni za Hrvatsko-slavonskog namjesništva, a koji će u potpunosti biti razrađen i dosljedno proveden u vrijeme Zemaljske vlade. Poslovi Namesničkog vijeća bili su podijeljeni između Predsjedničke kancelarije i Općeg odjela. Svaka je kancelarija imala zasebnu pisarnicu u koju je zaprimala spise i vodila posebni urudžbeni zapisnik. Prigodom preuzimanja spisa svaki je upisan u urudžbeni zapisnik, prema dospijeću, i dobiva oznaku broja u urudžbenom zapisniku. Pored toga, svi spisi koji se odnose na isti predmet, priključeni su prvom, najstarijem rednom broju pod kojim je predmet započet i konačno u registraturi arhiviran, korijenitom broju. Na taj su način spis pored broja urudžbenog zapisnika dobijali i oznaku korijenitog broja/predmeta kojem pripadaju. Predmeti su prilikom odlaganja bili uvršteni u odgovarajuću grupu predmeta, koji se odnose na iste poslove, povezanih u posebnom svesku. Djelokrug poslova koje obuhvaća jedan svezan određen je prema unaprijed zadanoj fasciklaturi. Time spis u zaglavlju pored broja navedenog u urudžbenom zapisniku, dobiva registraturnu oznaku koja se sastoji od oznake sveska, korijenitog broja, te godine korijenitog broja.

 

Urudžbeni zapisnik sastoji se od slijedećih rubrika:

- tekući broj NV i odsjeka

- dan upisa

- sadržaj dopisa

- riješenje, kome?

- dan rješenja

- dan otpreme

- svezak pismare

 

Sačuvano je 11 knjiga Predsjedničke kancelarije, od toga 9 urudžbenih zapisnika, god 1861. do 1869. Ur. zapisnici su se vodili posebno za svaku godinu. Sačuvana su dva kazala, 1861. do 1869., koja su se vodila prema abecednom redu predmeta. U kazalima su posebno formirane grupe predmeta koje se odnose na određenu sadržajnu cjelinu.

 

Spisi Predsjedničke kancelarije su pri sređivanju raspoređeni u 28 podserija formiranih prema vrsti poslova. Svaka od podserija obuhvaća jedan od 34 prvobitna svezka. Predmeti unutar svezaka redaju se po korijenitim brojevima. Spisi su djelomično sačuvani te nedostaju svesci 7, 13, 17, 18 i 19.[7]

 

Signature i nazivi podserija spisa Predsjedničke kancelarije su:[8]

1                      Personalije službenika NV

2                      Središnja politička uprava

3                      Personalije službenika Državnog računovodstva

4                      Državno računovodstvo, Građevni ured

5/1                   Redarstvo, javni red, sigurnost

5/2                   Redarstveno ravnateljstvo

5/3                   Javna sigurnost

5/4, 5/5, 5/6     Nadzor nad štampom

5/7                   Putni listovi

5/8                   Kazalište

5/9                   Odlikovanja i dodjela plemstva

5/10                 Krivotvorenje novca

5/11                 Igre na sreću

6                      Banska konferencija, Hrvatski sabor

7                      Bogoštovlje

8                      Nastava

9                      Vojska

10                    Uprava županijama, kotarevima i gradovima

11                    Zdravstvo

12                    Lepoglavska kazniona

13                    Gospodarstv

14                    Građevinarstvo i promet

15                    Državne financije

16                    Bankarsko poslovanje i porezni sustav

17                    Sudstvo

18                    Razno

 

Opći odjel vodio je poseban urudžbeni zapisnik za spise svih pripadajućih odsjeka. Zapisnik se vodi posebno za svaku godinu počevši od broja 1. Osim zajedničkog svaki od odsjeka vodio je i poseban urudžbeni zapisnik. Kazala su vođena prema abecednom redu predmeta. Opći odjel je sastavljao imenično i predmetno kazalo, ali osim broja spisa ovog odjela, koji se odnose na određenu temu, ponekad se iskazuju i pripadajući brojevi spisa Predsjedničke kancelarije. Otpravništvo Općeg odjela je u dostavnim knjigama evidentiralo sve u otpremništvo primljene, rješene i otpremeljene spise u jednoj kalendarskoj godini.

Sačuvalo se 52 knjige Općeg odjela, od toga 32 opća urudžbena zapisnika 1861. do 1869.g., 4 urudžbena zapisnika Odsjeka VI 1862.–1865,. 1 urudžbeni zapisnik Odsjeka I iz 1863., 1 urudžbeni zapisnik Odsjeka IV iz 1867.–69. godine. Sačuvalo se 11 kazala iz 1861.–1869., 1 imenično i predmetno kazalo iz 1863., te 2 dostavne knjige iz 1863.-1866. godine.

159 kutija sačuvanog gradiva sređeno je u 26 serija, od kojih svaka obuhvaća jedan od 28 svezaka, nedostaju svesci br. 10 i 14:[9]

1                      Zakonodavstvo, državno i zemaljsko ustrojstvo, zemaljski poslovi

2/1                   Središnja politička uprava

2/2                   Uprava županija, gradova, općina, trgovišta i kotara

2/3                   Županijske i zemaljske zaklade; državna i županijska imovina i nekretnine

3/1, 3/2            Vojska

4                      Lepoglavska kazniona

5                      Zdravstvo

6/1, 6/2            Nastava

7/1, 7/2, 7/3     Bogoštovlje

8                      Zaklade, zavodi, društva

9                      Javni red i sigurnost

10                    Oružništvo

11                    Gospodarstvo

12                    Urbarijalni i zemljorasteretni poslovi

13                    Trgovina i obrt

14                    Građevinarstvo i promet

15                    Željeznički i poštanski promet

16                    Uprava zakladama i državne financije

17                    Porezni sustav

18                    Sudstvo

19                    Banke, kreditno poslovanje

20                    Sudstvo i državljanska prava pojedinaca

                                       

Gradivo se odnosi na organizaciju i djelovanje središnjih upravnih organa, kao i NV podređenih organa, te znatan dio gradiva čini korespondencija Vijeća sa županijama i gradovima. Veliki dio čine spisi vezani uz poslove bogoštovja, i to naročito aktivnosti Đakovačkog kaptola. Dosta spisa se odnosi na gospodarstvo, razvoj različitih grana poljoprivrede, stočarstvo, rudarstvo, šumarstvo i dr. Vijeće se bavio i zemljorasteretnim poslovima, poslovima građevinarstva, cestogradnje i mostogradnje, a dio spisa se odnosi na promet, cestovni, željeznički i poštanski, mreža kojeg se u to doba razvija.

Previšnjim carevim ručnim pismom, od 5. prosinca 1860.g., upućenim na bana Šokčevića, hrvatski jezik je određen službenim (poslovnim i uredovnim) jezikom koji se koristi u radu Namjesništva i Banskog stola.[10] 

Kraljevskim otpisom od 14.ožujka 1861.g., upućenim na Sabor kraljevina Dalmacija, Hrvatske i Slavonije utvrđeno je stanje osoblja Namjestničkoga vijeća: ban, 1 dvorski savjetnik, 6 savjetnika, 6 tajnika, šest perovođa, 1 ravnatelj pomoćnih ureda, 2 pristava pomoćnih ureda, 8 oficijala, 5 pisara, 1 viječniki poslužitelj, 6 poslužitelja, 1 vratar (portir), 1 litograf, 1 pomoćnik litografa.[11] Predsjednik Vijeća je od 1861. do 1867.g. Josip Šokčević, nakon njegova odstupa namjesnik banske časti, a od 1868. do 1869. ban Levin Rauh.

---

Hrvatski sabor

Hrvatska dvorska kancelarija