Pod upravu društvenog života spadale su uredbe koje se odnose na društva. Carski patent od 26. studenoga 1852., tzv.  "zakon društveni" određuje nove zakonske osnove o društvima.  Odredbe ovog zakona vrijede samo za društva u javne opće svrhe, napose za društva za promicanje znanosti i umjetnosti, za pobuđivanje i poticanje poljodjelstva, rudarstva i šumarstva, obrta i trgovine ili drugih struka proizvodnje. Za društva što ih patent spominje, kao dionička, trgovačka, prijevozna, parobrodarska, štedionice, zalagaonice, osiguravajuća, dakle uopće "tečevna", ne vrijede ustanove patenta. Za njih vrijedi ustanova "trgovačkog zakona", zak. čl.  XXXVII-1875.

Prema patentu, dozvola za uterneljenje potrebna je za društva koja se osnivaju po pravilima (statutima), tako da je pristup dozvoljen svakome tko udovoljava određenim uvjetima i podvrgava se odredbama društvenih pravila, tj. ako članstvo nije ograničeno na utemeljitelje.  Isto vrijedi i za osnivanje podružnica.  Za dozvolu je nadležna vrhovna zemaljska upravna vlast, kod nas je to Zemaljska vlada.  Patent zabranjuje politička društva. Molbom za dozvolu utemeljenja mogu se tražiti i ovlasti za poduzimanje mjera pripreme - patent veli "priugotovljenja".  Molbi za dozvolu prilažu se pravila u tri primjerka i u njima treba jasno naznačiti svrhu društva, sredstva za postignuće te svrhe, način sastavljanja pravovaljanih i za članove obveznih zaključaka, te ustanove o razvrgnuću društva i imovini.  Upravna vlast treba ispitati da li je svrha društva dozvoljena i pružaju li molitelji jamstvo za uspjeh navedene svrhe. Za promjenu pravila potrebno je također odobrenje vlade. Sva su društva pod nadzorom javne upravne vlasti. I raspuštanje društva treba prijaviti. Upravna vlast mote društvo raspustiti, a presudu o tome donosi Zemaljska vlada. U tom slučaju moraju se donijeti odredbe glede društvene imovine.