Zagrebačko arhivističko društvo

/Societas archivistica Zagrabiensis/

Opatička 29, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel-fax 385 1 4851 374
 e-mail: zad@daz.hr

Regionalna konferencija o dostupnosti informacija u Jugoistočnoj Europi

Zagreb, 20.-22. ožujka 2003.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, pored Ureda Transparency Internationala u Hrvatskoj, Article 19 iz Londona i Open Society Justice Initiative iz Budimpešte, bio je domaćin i organizator seminara o dostupnosti informacija u JI Europi. Skup je otvorio predsjednik RH, g. Stipe Mesić, a sudionike su na početku rada konferencije pozdravili i prof. Žarko Puhovski (Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava), mr. Antun-Zorislav Petrović (Transparency International) i g. Peter Semnebedy (Misija OESS-a u Hrvatskoj). Svečanom otvaranju prisustvovali su, uz sudionike skupa, domaći dužnosnici, zastupnici i političari, veleposlanici i drugi međunarodni dužnosnici u RH, javni djelatnici i novinari.

U radu skupa sudjelovalo je 60-ak osoba iz raznih vladinih i nevladinih (NVO) tijela / organizacija Hrvatske (Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo za europske integracije, Ministarstvo kulture, Centar za ljudska prava, Pravni fakultet, HIDRA, B.a.b.e....), Makedonije, Crne Gore, Kosova, Srbije, Slovenije, Albanije, Rumunjske, Bugarske, Slovačke, Mađarske, Nizozemske, Belgije i Velike Britanije.

U uvodnoj plenarnoj raspravi govorili su predstavnici svih organizatora skupa, ministar znanosti i tehnologije RH, prof. Gvozden Flego, i prof. Josip Kregar. Na pet rasprava obrađene su sljedeće teme: 

• Što je pravo na dostupnost informacija i zašto je ono važno?

• Međunarodni standardi – što bi zakon o dostupnosti informacija trebao sadržavati?

• Razmjena informacija i iskustava zemalja u regiji vezano za zakon o dostupnosti informacija

• Aktualna događanja u zemljama Jugoistočne Europe u vezi s kampanjom za donošenje ili primjenu zakona o dostupnosti informacija

• Zakonska izuzeća od prava na dostupnost informacija

Održane su i tri radionice o izboru najboljih strategija za vođenje kampanje za donošenje zakona o dostupnosti informacija - na nacionalnoj i regionalnoj razini, te o osiguranju primjene zakona.

Organizatori skupa su za prvi cilj konferencije naveli poticaj i podršku hrvatskim vlastima za donošenje zakona. Iako je Hrvatska jedina zemlja u regiji koja nema zakon o dostupnosti informacija ni u nacrtu, bez ikakve želje i namjere da umanjujem zasluge NVO-a koje su potakle kampanju za dostupnost službenih informacija u Hrvatskoj, smatram da prijedlog zakona treba izraditi tako da se reguliraju sve relevantne teme (i time smanji potreba donošenja naknadnih uredbi, pravilnika i sl.), pri čemu bi bilo izrazito poželjno konzultirati stručnjake koji se bave obradom, prezentacijom i diseminacijom (službenih) informacija – arhiviste, knjižničare, uredske djelatnike, dokumentaliste... i od njih, tretirajući ih kao aktivne subjekte a ne pasivne objekte, napraviti saveznike u ovoj kampanji. Zakon je važno ne samo donijeti, već i provesti i primjenjivati, a za službene informacije nadležni su upravo državni i javni službenici. Ostvarenje cilja konferencije podrazumijeva i traži suradnju vladinih i nevladinih organizacija, uz uzajamno poštivanje stavova druge strane i otvoreni dijalog.

Inicijatori kampanje za dostupnost službenih informacija u Hrvatskoj su: B.a.b.e, Centar za civilne inicijative, Centar za mirovne studije, Centar za ljudska prava, Centar za razvoj neovisnog novinarstva, Europski pokret, Građanski odbor za ljudska prava, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Hrvatsko novinarsko društvo, Hrvatski pravni centar, Hrvatska udruga za zaštitu potrošača, Institut otvoreno društvo, Koalicija NVO za promociju i zaštitu ljudskih prava, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, Transparency International Hrvatska i Zelena akcija.

Držim da je za arhiviste u Hrvatskoj alarmantno što nisu među inicijatorima kampanje, a niti su sudjelovali u radu skupa. Među prisutnima nije bilo nikoga iz državnih arhiva ili s katedre za arhivistiku Filozofskog fakulteta. Ipak, vjerujem da se arhivisti mogu i moraju uključiti u kampanju za dostupnost službenih informacija u Hrvatskoj, s jedne strane zbog svoje stručnosti i dosadašnjeg rada na tom planu, a s druge strane, daleko važnije, stoga što će zakon o dostupnosti informacija itekako utjecati na svakodnevni rad svih državnih i javnih službenika, što arhivisti i djelatnici u pismohranama jesu. Nezastupljenost arhivističke struke na ovoj konferenciji još je jedan dokaz kako je za struku više nego nužno da izađe iz svoje učahurenosti i samodostatnosti, ili joj prijeti potpuna marginalizacija.

_______________________________________

* Živana Heđbeli, Zagreb, 23.3.2003.