SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-102
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1776./1950.
KOLIČINA GRADIVA: 335 knj., 148 kut. (31,6 d/m)
Sadržaj FONDA:
Osim registraturnih pomagala (urudžbenih i poslovnih zapisnika i kazala) i na njih vezanih općih i povjerljivih spisa, fond sadrži dokumentaciju o nastavničkom i službeničkom osoblju i njegovu radu (dnevnici rada, zapisnici sjednica učiteljskog osoblja, evidencije i ocjene zaposlenih, ugledna predavanja i roditeljski sastanci) i bogatu dokumentaciju o učenicima (razredni imenici i druga evidencija, dokumentacija o polaganju ispita, učenički radovi, "krasopisni primjerci", dokumentacija o radu učeničkih društava). U fondu se također nalazi i gradivo nastalo poslovanjem školske blagajne i računovodstva, popisi didaktičkih pomagala ("učevnih sredstava"), inventari knjiga u školskoj knjižnici, zapisi o radu Zajednice doma i škole, školski ljetopis, spomenice te jedna oglasna knjiga karlovačke gimnazije.
SERIJE U FONDU:
1. Registraturna pomagala, 1850./1951., 39 knj., 1 kut.
2. Opći spisi, 1842. – 1948., 86 kut.
3. Povjerljivi spisi, 1931./1945., 1 kut.
4. Dokumentacija o nastavničkom osoblju i njihovu radu, 1851. – 1950., 13 knj., 2 kut.
5. Dokumentacija o učenicima, 1776. – 1950, 229 knj., 55 kut.
6. Računovodstveno – blagajnička dokumentacija, 1860./1946., 18 knj., 1 kut.
7. Didaktička pomagala, 1851. – 1889., 2 knj., 1 kut.
8. Školska knjižnica, 1850. – 1934., 8 knj., 1 kut.
9. Zajednica doma i škole, 1930. – 1945., 2 knj.
10. Školski ljetopis i spomenice, 1852./1948., 23 knj.
11. Ostalo, 1868., 1 knj.
Valorizacija FONDA: 1
Zbog svoje cjelovitosti i opsežnosti, fond predstavlja vrlo vrijedan izvor pri istraživanjima povijesti školstva u Hrvatskoj. Podaci o učenicima i nastavnicima mogu biti pomoćno sredstvo pri genealoškim istraživanjima.
Jezik U GRADIVU: hrvatski, latinski
Pismo U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
naziv STVARATELJA FONDA: I. KLASIČNA GIMNAZIJA U ZAGREBU
Sjedište STVARATELJA fonda: Zagreb
Vremenski raspon DJELOVANJA STVARATELJA fonda: 1607. – 1948.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA fonda:
Archigymnasium, 1607. – 1776.
Glavna gimnazija (Archigymnasium), 1776. – 1850.
Kraljevska velika gimnazija u Zagrebu, 1850. – 1895.
Kraljevska gornjogradska velika gimnazija u Zagrebu, 1895. – 1921.
Kraljevska I. velika gimnazija u Zagrebu, 1921. – 1925.
Prva državna gimnazija u Zagrebu, 1925. – 1929.
Prva državna klasična gimnazija u Zagrebu, 1929. – 1935.
Državna klasična gimnazija Viteškog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja, 1935. – 1941.
Državna prva klasična gimnazija u Zagrebu, 1941. – 1945.
I. klasična gimnazija u Zagrebu, 1945. – 1948.
Klasična gimnazija u Zagrebu, 1948.
HISTORIJAT STVARATELJA fonda:
Prva klasična gimnazija je najstarija srednja škola u Hrvatskoj, koja kontinuirano djeluje od svog osnutka. Gimnaziju su utemeljili isusovci 1607. i organizirali je prema svom školskom sustavu, koji je razlikovao niže studije (studia inferiora) koji su trajali šest godina i više studije (studia superiora) koji su trajali šest godina.
Škola je bila smještena u napuštenoj imovini dominikanaca - kompleksu u istočnom gradskom bedemu (danas Klovićevi dvori), koji je gradska uprava dodijelila isusovcima. Početkom 18. stoljeća izgrađena je na istoj lokaciji nova, prikladnija školska zgrada. Godine 1627. barun Ivan Drašković poklonio je isusovcima kuću u Habdelićevoj ulici koja je preuređena za internat siromašnijih učenika pod nazivom Frangopansko gojilište, kasnije Gojilište svetog Josipa.
Tijekom 18. stoljeća uvažila se podjela zavoda na Arkigimnaziju (6 nižih razreda) i Academiu scientarium (viši razredi) u kojoj je predavana filozofija, zakoni i bogoštovlje. Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773., zavod se privremeno nalazio pod biskupskom upravom. Odlukom Marije Terezije 1776. upravu zavoda preuzela je država, a zavod je preustrojen u Kraljevsku akademiju znanosti s Glavnom gimnazijom (Archigymnasium). Gimnazija je zajedničku upravu s Kraljevskom akademijom znanosti imala do 1842., kada je postala samostalna ustanova sa zasebnom upravom.
U studenom 1849. uveden je hrvatski jezik u školsku nastavu koja se gotovo dva i pol stoljeća odvijala na latinskom kao govornom jeziku. Reformom austrijskog ministra prosvjete Lea Thurna iz 1849. ukinuta je tradicionalna razredna nastava u gimnazijama (po jedan učitelj u svakom razredu) te se uvodi predmetna nastava. Tijekom 1851. uvedeno je polaganje ispita zrelosti.
Godine 1854. osnovano je u gimnaziji Društvo za podupiranje siromašnih učenika.
Školska zgrada nadograđena je tijekom 1855., a 1874. podignut je drugi kat jer je u zgradi Gimnazije na Katarininom trgu započelo s radom novoustrojeno sveučilište, koje je na toj lokaciji ostalo do 1883. U tom je razdoblju škola djelovala pod nazivom Kraljevska velika gimnazija u Zagrebu.
Zbog prevelikog broja školskih polaznika, Odjel za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade donosi 1895. odluku kojom se razdjeljuje gimnazija na gornjogradsku i donjogradsku. Novoustrojena donjogradska gimnazija smještena je u monumentalnu zgradu na današnjem Rooseveltovom trgu (danas Muzej Mimara) te djeluje pod nazivom Kraljevska donjogradska velika gimnazija u Zagrebu, dok je stara gimnazija promijenila naziv u Kraljevska gornjogradska velika gimnazija u Zagrebu.
U jesen 1905. godine učenici viših razreda osnovali su književno društvo gornjogradske gimnazije "Osvit".
U kolovozu 1913. škola se seli iz zgrade na Katarinskom trgu u novoizgrađenu zgradu na Širokom brijegu (današnja Šalata) koju je dijelila s II. realnom gimnazijom. Međutim već sljedeće godine zbog početka 1. svjetskog rata, škola je prisiljena preseliti iz zgrade jer je spomenuta bila upotrijebljena u vojničke svrhe. Školska je obuka održavana smanjenim intenzitetom u prostorijama Hrvatskog glazbenog zavoda, zatim u staroj zgradi na Katarininom trgu do 1918., te u zgradi donjogradskih srednjih škola u Vojničkoj 2 (danas Kršnjavog 2) od 1918. do 1932.
Odlukom Odjeljenja za prosvjetu i vjere 1921. promijenjeno je ime škole u Kraljevska I. velika gimnazija u Zagrebu. U ožujku 1925. dolazi do ponovne promjene imena škole u Prva državna gimnazija u Zagrebu. Novim zakonom o srednjim školama iz 1929. ponovo je provedena promjena naziva škole u Prva državna klasična gimnazija u Zagrebu. Iste godine pri školi je osnovano učeničko literarno društvo "Kranjčević" i Zajednica doma i škole.
Tijekom 1932. školi je dodijeljena uporaba novosagrađene zgrade u Križanićevoj ulici, projekt zagrebačkog arhitekta Egona Steinmana. U zgradi su, također, bile smještene Muška realna i Ženska realna gimnazija.
Odlukom državnih vlasti 1935. dolazi, ponovno, do promjene imena škole u Državna klasična gimnazija Viteškog Kralja Aleksandra I. Ujedinitelja. Ustrojenjem Nezavisne Države Hrvatske, naziv škole se mijenja u Državna prva klasična gimnazija u Zagrebu.
Za vrijeme ratnih godina nastava se održavala nepotpuno i neredovito u prostorijama Kemijskog zavoda na Marulićevom trgu. Nakon rata, do 1947. (kad se vraća u vlastitu popravljenu zgradu u Križanićevoj ulici), škola je često mijenjala lokacije te je djelovala u Kušlanovoj, Varšavskoj i Krajiškoj ulici.
Na početku školske godine 1948./1949. dolazi do spajanja Prve i Druge klasične gimnazije u jednu školu koja od tog razdoblja djeluje pod nazivom Klasična gimnazija. (M.T.R.)
