VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1878./1949.
KOLIČINA GRADIVA: 378 knj., 354 kut. (51,5 d/m)
Sadržaj FONDA:
Fond sadrži urudžbene zapisnike, opće spise, dokumentaciju ravnateljstva bolnice, prijemne zapisnike, matične knjige bolesnika, medicinske knjige za ambulante i pojedine odjele bolnice, knjige naplate bolno-opskrbnih troškova i drugo gradivo.
SERIJE U FONDU:
1. Ravnateljstvo, 1912. - 1946., 10 knj., 10 kut.
2. Uprava, 1907./1949., 16 knj., 13 kut.
3. Dokumentacija o zaposlenicima, 1910./1947., 3 knj., 3 kut.
4. Dokumentacija o pacijentima, 1900. - 1949., 223 knj., 273 kut.
5. Financije, računovodstvo, blagajna i ekonomat, 1886./1949., 125 knj., 54 kut.
7. Ostalo, 1878./1944., 3 knj., 1 kut.
Valorizacija FONDA: 2
Fond može poslužiti kao izvor pri istraživanju povijesti medicine i socijalne povijesti na području grada Zagreba krajem 19. i tijekom prve polovine 20. stoljeća. Matične knjige bolesnika mogu biti pomoćni izvor pri genealoškim istraživanjima.
Jezik U GRADIVU: hrvatski, srpski
Pismo U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: SI
naziv STVARATELJA FONDA: BOLNICA MILOSRDNIH SESTARA
Sjedište STVARATELJA fonda: Zagreb
Vremenski raspon DJELOVANJA STVARATELJA fonda: 1846. –
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA fonda:
Bolnica milosrdnih sestara, 1846. – 1948.
Opća bolnica narodnog heroja dr. Mladena Stojanovića, 1948. – 1991.
Klinička bolnica "Sestre milosrdnice", 1991. -
HISTORIJAT STVARATELJA fonda:
U vrijeme kada je prema preporuci zagrebačkog kardinala Josipa Haulika građen samostan sestara sv. Vinka Paulskog, javlja se i misao o otvaranju bolnice unutar samostana. Do realizacije istoga je došlo i bolnica je započela radom 1. siječnja 1846. U prvo vrijeme primala je samo bolesnice i raspolagala je s dvanaest kreveta. Godine 1858. započela je s južne strane zgrade samostana gradnja nove zgrade bolnice. Gradnja je trajala do 1862. Sestre milosrdnice koristile su samo jedan manji dio te zgrade, koji je zatim bio namijenjen zagrebačkoj Realci, da bi se u njoj 1864. održala poznata Gospodarska izložba. U razdoblju 1868.-1882. zgrada je bila iznajmljena Tvornici duhana, a od 1882. pretvorena u glavnu zgradu Hrvatskog sveučilišta.
Kako su sestre milosrdnice za svoj rad trebale prostora, 1870. su kupile kuću u Ilici 83 i pretvorile je u bolnicu. Ova je bolnica počela radom 2. rujna 1871. i imala je 200 kreveta. Bolnica je vrlo brzo došla na dobar glas, broj bolesnika se sve više povećavao pa je unutarnju organizaciju trebalo stalno mijenjati. Tako je 1877. uređen poseban odjel za rodilje, a 1885. bolnica je imala interni i kirurški odjel. Lječnici koji u to vrijeme rade su: dr. Đuro Rihtarić, dr. Ante Mrazović, dr. Josip pl. Šepić, dr. Ivan Kosirnik, dr. Teodor Winckerhauser i drugi.
Ubrzo se pokazalo da je kapacitet bolnice nedovoljan, pa je 1893. donesena odluka o gradnji nove bolnice. Milosrdne sestre su na nagovor dr. Izidora Kršnjavog prodale zgradu u Ilici 83–85 Zemaljskoj vladi, a dobile su u zamjenu imanje Villa "Socias" s "bogečkim grobljem" između Vrtlarske ulice i Vinogradske ceste. Tu je prema nacrtima arhitekta Weidmana izgrađena moderna bolnica, koja je započela s radom 15. srpnja 1894. Kompleks bolnice činilo je osam bolesničkih paviljona i osam zgrada za gospodarstvo. Uvedeno je i centralno grijanje i vlastita centralna plinska rasvjeta. Bolnica je 1904. dobila električnu rasvjetu. Do dolaska na Vinogradsku cestu bolnicom su upravljale direktno poglavarice reda milosrdnih sestara, a od tada bolnica dobiva medicinskog ravnatelja - liječnika.
Tijekom 1894. u bolnici je otvoren i treći odjel gdje su liječene kožne i spolne bolesti, bolesti oka, uha, grla i nosa. Prvi voditelj ovog odjela bio je dr. Dragutin Mašek. Bolnica dobiva 1901. prvi rendgen-aparat. Iz III. odjela izdvaja se 1901. Odjel za očne bolesti kao zaseban odjel. Isto tako je kao zaseban odjel osnovan 1904. i Dječji odjel, prvi u Hrvatskoj, a vodio ga je dr. Radovan pl. Marković.
Novim zakonom o zdravstvu 1906. bolnicom upravlja svećenik, kojeg je postavljao Nadbiskupski duhovni stol. U razdoblju 1934.-1946. bolnicom opet upravljaju redovnice.
Poslije 1. svjetskog rata zdravstvo je izravno pod upravom Savske Banovine, a sve se odluke centraliziraju jer ih donosi isključivo vlada u Beogradu. Bolnica je 1930. imala sljedeće odjele: 1. za unutarnje i nervne bolesti, 2. za tuberkulozu, 3. za kirurgiju, s odsjecima za ginekologiju i urologiju, 4. za očne bolesti s odsjekom za trahom, 5. za kožne i spolne bolesti, 6. za bolesti uha, grla i nosa i 7. za dječje bolesti. U bolnici je djelovao Zavod za rendgenologiju, prosekturu i apoteka. Tijekom cijelog tog razdoblja bolnica se neprestano dograđuje i proširuje. Određeni zastoj nastao je za vrijeme 2. svjetskog rata pa je bolnica njegov kraj dočekala u vrlo derutnom stanju.
Sve do 1. svibnja 1948. bolnica je i nadalje bila vlasništvo milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog. Tada je Zakonom o nacionalizaciji bolnica prešla pod upravu Gradskog narodnog odbora Grada Zagreba i počela poslovati pod imenom "Opća bolnica narodnog heroja dr. Mladena Stojanovića". (K.H.)
