SIGNATURA FONDA: HR-DAZG-252
VREMENSKI RASPON GRADIVA: 1836. – 1948.
KOLIČINA GRADIVA: 455 knj., 1067 kut. (160 d/m)
Sadržaj FONDA:
Fond sadrži pravila, pravilnike, registraturna pomagala, zapisnike sjednica upravnih tijela, dokumentaciju o izgradnji objekata, personalnu dokumentaciju, računsku dokumentaciju i vrlo značajnu seriju fotografija.
SERIJE U FONDU:
1. Registraturna pomagala, 1925. - 1948., 78 knj.
2. Zapisnici sjednica predsjedništva, 1876. - 1947., 46 knj.,17 kut.
3. Dokumentacija uprave, 1923. - 1947., 46 knj., 45 kut.
4. Registri inokosnih i društvenih tvrtki, 1876. - 1930., 156 knj.
5. Upisnici trgovaca i obrtnika, 1900. - 1924., 85 knj., 8 kut.
6. Upisnici šegrta i učenika, 1889. - 1892., 3 knj.
7. Izgradnja objekata komore u Zagrebu, 1919. - 1934., 6 kut.
8. Opći spisi, 1929. - 1947., 905 kut.
9. Korespondencija s jugosl. drž. komorama, 1929. - 1937., 3 kut.
10. Personalna dokumentacija, 1836. - 1892., 32 kut.
11. Računska dokumentacija, 1852. - 1948., 39 knj., 51 kut.
12. Fotografije, 1852. - 1927., 2 knj.
Valorizacija FONDA: 1
Trgovinska komora u Zagrebu imala je temeljnu ulogu u praćenju i podupiranju trgovine i obrta grada Zagreba i Hrvatske u cjelini. S obzirom na funkciju stvaratelja, sačuvano arhivsko gradivo od prvorazredne je važnosti za proučavanje razvoja obrta, trgovine i industrijalizacije u Zagrebu i Hrvatskoj te može poslužiti kao vrijedan izvor za proučavanje ekonomske povijesti Zagreba i Hrvatske tijekom prve polovine 20. stoljeća.
Jezik U GRADIVU: hrvatski
Pismo U GRADIVU: latinica
ARHIVISTIČKA OBAVIJESNA POMAGALA: si
naziv STVARATELJA FONDA: TRGOVINSKA KOMORA U ZAGREBU
Sjedište STVARATELJA fonda: Zagreb
Vremenski raspon DJELOVANJA STVARATELJA fonda: 1852. – 1873., 1876. - 1948.
PROMJENE NAZIVA STVARATELJA fonda:
Hrvatska trgovačko - obrtnička komora u Zagrebu, 1852. - 1861.
Trgovačko- obrtnička komora u Zagreb, 1861. – 1873., 1876. – 1925.
Komora za trgovinu, obrt i industriju, 1925. – 1932.
Trgovačko – industrijska komora, 1932. – 1938.
Trgovinska komora u Zagrebu, Zagreb, 1932. – 1948.
HISTORIJAT STVARATELJA fonda:
Trgovačko-obrtnička komora počela je djelovati 16. veljače 1852. na osnovu Zakona o trgovačko-obrtničkim komorama od 18. ožujka 1850. Sjedište Komore bilo je u Zagrebu, a njezin se djelokrug protezao na područje Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije. Vijećnici Trgovačko obrtničke komore donijeli su odluku o prestanku rada Komore 4. veljače 1873. Komora se ponovno konstituirala 29. travnja 1876. Svrha Komore bila je briga o unapređenju trgovine i obrta, prikupljanje i obrada statističkih podataka o stanju trgovine, prometa i obrta, održavanje stručnih ispita, izricanje stručne sposobnosti te izdavanje odgovarajućih potvrda trgovcima. Uprava Komore funkcionirala je preko odbora za pojedina pitanja, a poslovanje Komore bilo je uređeno Poslovnim redom iz 1852. i 1876.
Temeljna reorganizacija Komore i komorskih ureda provedena je 1924. Komorsko vijeće, kao središnje tijelo upravljanja imalo je obrtnu, trgovačku, industrijsku i financijsko-prometnu sekciju. Postojali su sljedeći odbori: obranički, muzejski, revizionalni i gospodarski kao savjetodavni odbor komorskog Predsjedništva u gospodarsko-financijskim pitanjima Komore. Osnovane su nove institucije u komorskom uredu: Obranički sud Komore, Informativni i saobraćajno-tarifni odsjek, Tarifna reklamaciona služba i ustanova stalnih komorskih vještaka. Željeznička reklamacijska služba djelovala je od 1927.
Zaključkom skupne sjednice Komore od 25. studenog 1924. formirano je zastupstvo Komore u Beogradu. Nakon što je 31. prosinca 1924. provedena likvidacija Senjske komore, njezine poslove preuzela je Komora u Zagrebu. Osnovani su komorski uredi na Sušaku i u Senju kao ispostave Komore u Zagrebu. Osim toga, 1925. konstituirana je i Pomorska sekcija Komore sa sjedištem na Sušaku.
Područje Međimurja priključeno je Komori u Zagrebu 1925. Iste godine izvršena je promjena naziva u Komoru za trgovinu, obrt i industriju temeljem Uredbe o reorganizaciji i izbornom redu Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu. Od 1925. do 1932. proširuje svoju djelatnost i na industriju pod nazivom Komora za trgovinu, obrt i industriju.
Uredbom ministra trgovine i industrije 1932. odvaja se Zanatska (Obrtnička) komora od Trgovinsko-industrijske komore. Početkom 1933. svaka djeluje za sebe kao samostalna ustanova.
Od 1935. počeo je djelovati i Revizioni ured Trgovačko-industrijske komore .
Uredbom ministra trgovine i industrije br. 1130 od 30. studenog 1938. osnovana je posebna Industrijska komora u Zagrebu.
Trgovinska komora u Zagrebu imala je sljedeće odsjeke: trgovački, novčarski i ugostiteljski. Zakonskom odredbom o komorama i stručnim zajednicama br. CI-825-Z-1942. od 18. travnja 1942. Trgovinska komora u Zagrebu postala je središnja ustanova za cijelo područje NDH. Regionalne ustanove pretvorene su u pokrajinske ispostave u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i Dubrovniku dok su u sjedištima velikih župa predviđene župske ispostave. Zbog ratnih prilika ova reorganizacija Komore nije dosljedno provedena.
Zakon o nacionalizaciji donešen je 1945. (S.L. br.98/46.). Odlukom AVNOJ-a od 23. veljače 1945. uspostavljeno je ponovno stanje koje je postojalo prije 6. travnja 1941. Nakon izvršene nacionalizacije 1948. ukinuta je Trgovinska komora u Zagrebu, a njezine poslove i imovinu preuzela je Trgovinska komora FNR Jugoslavije u Beogradu. (M.R.)
