DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU

(Izbor iz Zbirke Ulčnik Ivan)

Ivana Podnar: Zagrebački trgovi kao urbani identitetski sustavi. Prostor 2[38] 17[2009] 358-371.

Trg bana Jelačića glavni je zagrebački trg koji svoje središnje mjesto ne potvrđuje samo veličinom i lokacijom već i važnom društvenom i političkom ulogom koju je imao tijekom svoje povijesti. U procesu formiranja trga podiže se 1866. godine spomenik banu Jelačiću (A. D. Fernkorn), i to nakon dugotrajne akcije skupljanja dobrovoljnih priloga od strane građanstva.
U svojoj prvoj fazi javnoga života konjanička je skulptura bila postavljena tako da je jahač gledao prema sjeveru, što je imalo nekoliko tumačenja: sablja usmjerena prema Mađarskoj, sablja usmjerena prema Beču, konj koji lagano kaska kao što kaska i hrvatska politika… No 1947. godine ban Jelačić ulazi u svoj drveni oklop i potajno se, tijekom noći, uklanja da bi 43 godine bio čuvan u Gliptoteci HAZU. Tek 1991. ponovno se postavlja na svoje prvotno mjesto, ali ovoga je puta, ne bi li se izbjegle nepoželjne političke konotacije, postavljen sabljom prema jugu. Ova kratka povijest konjaničke skulpture bitna je kako bi se naglasila višestrukost identiteta ugrađena u jednu javnu skulpturu koja metonimijski označava čitav prostor trga.

(...) Konjaničke skulpture vrlo su pogodne forme javnih skulptura, spomenika kojima se odaje počast istaknutoj povijesnoj ličnosti. Upravo zato, ona nije izraz samo kipareve virtuoznosti da trodimenzionalno prikaže konja u propnju, zaustavljeni pokret, već i da artikulira vrlo jasne društvene, političke i kulturne ideje. Konjaničke skulpture postavljaju se na istaknuta javna mjesta, na otvorene površine trgova ili sjecište ključnih gradskih putova; one označavaju središnje mjesto nekoga grada i vizualno sažimaju ključne vrijednosti koje taj grad predstavlja. Fernkornov spomenik banu Jelačiću 1866. godine predstavljao je čitav niz vrijednosti u kontekstu Hrvatske unutar Habsburške Monarhije. To doba Ivan Rogić naziva prvom modernizacijom, a karakteriziraju je dva procesa: nacionalna integracija i društvena modernizacija.

(...) U navedenom je kontekstu ban Jelačić ponajprije označavao otpor mađarizaciji koji se čitao Jelačićevim gušenjem revolucije u Mađarskoj 1848. godine, borbu za hrvatski službeni jezik, zaštitu potlačenih jer je ukinuo kmetstvo… Svi ti elementi posve odgovaraju ikonizaciji njegova lika koja je rezultirala konjaničkom skulpturom na glavnom trgu.