|
Zaključci Okruglog stola
(sastavio
mr. sc.
Tibor Toth)
1. konačno
je i u Hrvatskoj donesen "Zakon o pravu na pristup informacijama" (NN
172/03). Postojanje takvog zakona je pozivitna stvar, bez obzira na
njegove brojne manjkavosti i slabosti, koje treba ispraviti. Također,
zakonodavac treba uvidjeti kako provedba Zakona iziskuje finacijska
sredstva, koja trebe predvidjeti u proračunu;
2. kod
građana treba razvijati svijest o postojanju Zakona. Pravo na pristup
informacijama je elementarno ljudsko pravo, no građane treba educirati o
njihovom pravu slobodnog služenja ovim Zakonom;
3. o
Zakonu se mnogo govori, posebno uoči dana ljudskih prava. Za punu
primjenu Zakona potrebno je educirati upravu u smislu da se kod njegove
primjene ne radi o dobroj volji državne i ostale administracije da to
pravo "eto, omogućuje" nego je omogućavanje prava na pristup
informacijama Zakonom određena dužnost uprave;
4. da
sve pravne osobe, i njihovi čelnici, kojima je zadaća osigurati
preduvjete za punu primjenu Zakona, sasvim jasno i nedvojbeno shvate
kako im je dužnost "živjeti taj zakon" u svakodnevnom poslu;
5.
arhivisti su počeli
shvaćati da Zakon postoji te da i oni sami, odnosno arhivi kao ustanove,
imaju obveze spram ispunjavanja slova i duha Zakona;
6. korisnici
arhivskog i bibliotečnog gradiva pohranjenog u arhivima imaju pravo na
pristup pohranjenim informacijama, to bez posebnog obrazloženja, osim
kada se to pravo ne može ostavariti zbog Zakonom točno određenih
izuzetaka (vremenski embargo, zaštita privatnosti i sl.);
7. ne
treba postavljati pitanje "dajemo li pravu informaciju?", već se
arhivi/arhivisti trebaju upitati "dajemo li informacije s kojima
raspolažemo, na način kako to korisnicima najbolje odgovara?", i to:
a. odgovara
li radno vrijeme arhiva korisnicima? (korisnici gradiva pohranjenog u
arhivima se gradivom ne mogu koristiti u poslijepodnevnim satima,
subotom i nedjeljnom odnosno online),
b. koriste
li arhivi suvremenu informacijsku tehnologiju kako bi korisnicima
osigurali, kao minimum, detaljan uvid u obavijesna pomagala i kataloge
bogatog kulturnog blaga koje čuvaju, 7 dana u tjednu 24 sata (online
posredstvom mreže), kada već zbog nedostatka financijskih sredstava nije
moguće digitalizirati i same dokumente (ali je i to potrebno hrabro
započeti)?,
c.
imaju li arhivi
dovoljno sredstava i stručnih kadrova da korisnicima uistinu osiguraju
pristup svojim dokumentima i informacijama?,
d. jesu
li arhivi počeli koristiti suvremeni marketing i upoznali građanstvo
(svoje potencijalne korisnike) s kakvim dokumentima i informacijama
raspolažu?
8. arhivisti
trebaju, unutar svojih strukovnih udruga, formulirati sve svoje
primjedbe na Zakon i dostaviti ih odgovarajućim službama, kako bi se na
temelju tih primjedbi Zakon poboljšao i provela njegova novelacija;
9. arhivisti
trebaju početi tretirati djelatnike u pismohranama, u praksi, a ne samo
u teorijskim raspravama, kao kolege i sudionike u istom, zajedničkom
procesu arhivističkog rada, budući da djelatnici u pismohranama najbolje
poznaju svoje gradivo i najbolje ga mogu stručno obraditi još tijekom
njegova nastajanja.
Budući da
je Zagrebačko arhivističko društvo (ZAD) bilo organizator ovog skupa,
očito je da je ZAD prepoznao važnost ovog zakona za arhivističku struku.
|