Zagrebacko arhivisticko drustvo

Zagrebačko arhivističko društvo /Societas archivistica Zagrabiensis/

Opatička 29, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel-fax 385 1 4807 165, MB 3245918, žiro - račun: 2503007 - 1100014719
 e-mail: zad@daz.hr


home

1. ZAD - dan

 

 

 P. P. Klasinc:

- Opseg informacija koje arhivi raspoređuju u okviru svoje djelatnosti i šire

M. Novak:

- Razmišljanje o suvremenoj informatici u arhivima - Između Scile i Haribde informacijskih potreba i suvremenog zakonodavstva s arhivističko-informacijskog područja

 J. Petrak i J. Stojanovski:

- Projekt "Sustav znanstvenih informacija RH" (SZI)

 Ž. Baršić-Schneider:

- Korisnik: mjera dileme  "perfekcionizam vs. realitet"

 Ž. Heđbeli:

- Prijenos informacija izmedju arhiva i pismohrana:  komunikacija ili monolog "velikog brata"?

  S. Babić:

- Evidencije Odsjeka za nadzor nad pismohranama i Zakon o pravu na pristup informacijama

 J. Špacir:

- Pismohrana Gradskog ureda za opću upravu nakon Zakona o pravu na pristup informacijama

Valentina Petaroš:

- Il mutismo dei documenti

M. Paver:

- Rodoslovac - amater na vratima arhiva

Dajemo li pravu informaciju?

Okrugli stol
(moderatori: Tibor Toth, Štefanija Kasabašić, Branka Molnar)

 

Zaključci Okruglog stola

(sastavio mr. sc. Tibor Toth)

 

1.   konačno je i u Hrvatskoj donesen "Zakon o pravu na pristup informacijama" (NN 172/03). Postojanje takvog zakona je pozivitna stvar, bez obzira na njegove brojne manjkavosti i slabosti, koje treba ispraviti. Također, zakonodavac treba uvidjeti kako provedba Zakona iziskuje finacijska sredstva, koja trebe predvidjeti u proračunu;

2.   kod građana treba razvijati svijest o postojanju Zakona. Pravo na pristup informacijama je elementarno ljudsko pravo, no građane treba educirati o njihovom pravu slobodnog služenja ovim Zakonom;

3.   o Zakonu se mnogo govori, posebno uoči dana ljudskih prava. Za punu primjenu Zakona potrebno je educirati upravu u smislu da se kod njegove primjene ne radi o dobroj volji državne i ostale administracije da to pravo "eto, omogućuje" nego je omogućavanje prava na pristup informacijama Zakonom određena dužnost uprave;

4.   da sve pravne osobe, i njihovi čelnici, kojima je zadaća osigurati preduvjete za punu primjenu Zakona, sasvim jasno i nedvojbeno shvate kako im je dužnost "živjeti taj zakon" u svakodnevnom poslu;

5.  arhivisti su počeli shvaćati da Zakon postoji te da i oni sami, odnosno arhivi kao ustanove, imaju obveze spram ispunjavanja slova i duha Zakona;

6.   korisnici arhivskog i bibliotečnog gradiva pohranjenog u arhivima imaju pravo na pristup pohranjenim informacijama, to bez posebnog obrazloženja, osim kada se to pravo ne može ostavariti zbog Zakonom točno određenih izuzetaka (vremenski embargo, zaštita privatnosti i sl.);

7.   ne treba postavljati pitanje "dajemo li pravu informaciju?", već se arhivi/arhivisti trebaju upitati "dajemo li informacije s kojima raspolažemo, na način kako to korisnicima najbolje odgovara?", i to:

a.   odgovara li radno vrijeme arhiva korisnicima? (korisnici gradiva pohranjenog u arhivima se gradivom ne mogu koristiti u poslijepodnevnim satima, subotom i nedjeljnom odnosno online),

b.    koriste li arhivi suvremenu informacijsku tehnologiju kako bi korisnicima osigurali, kao minimum, detaljan uvid u obavijesna pomagala i kataloge bogatog kulturnog blaga koje čuvaju, 7 dana u tjednu 24 sata (online posredstvom mreže), kada već zbog nedostatka financijskih sredstava nije moguće digitalizirati i same dokumente (ali je i to potrebno hrabro započeti)?,

c.    imaju li arhivi dovoljno sredstava i stručnih kadrova da korisnicima uistinu osiguraju pristup svojim dokumentima i informacijama?,

d.    jesu li arhivi počeli koristiti suvremeni marketing i upoznali građanstvo (svoje potencijalne korisnike) s kakvim dokumentima i informacijama raspolažu?

8.   arhivisti trebaju, unutar svojih strukovnih udruga, formulirati sve svoje primjedbe na Zakon i dostaviti ih odgovarajućim službama, kako bi se na temelju tih primjedbi Zakon poboljšao i provela njegova novelacija;

9.   arhivisti trebaju početi tretirati djelatnike u pismohranama, u praksi, a ne samo u teorijskim raspravama, kao kolege i sudionike u istom, zajedničkom procesu arhivističkog rada, budući da djelatnici u pismohranama najbolje poznaju svoje gradivo i najbolje ga mogu stručno obraditi još tijekom njegova nastajanja.

 

Budući da je Zagrebačko arhivističko društvo (ZAD) bilo organizator ovog skupa, očito je da je ZAD prepoznao važnost ovog zakona za arhivističku struku.