|
POZDRAVNA RIJEČ INICIJATIVNOG ODBORA
Poštovani,
dozvolite da u ime Inicijativnog odbora pozdravim današnji skup, koji zaista impresionira svojim brojem i sastavom. Takav prizor ohrabruje nadu da je inicijativa za osnivanje Hrvatskog rodoslovnog društva napokon izašla iz uskih okvira u kojima je nastala, pa sada obećava željenu širinu i zamah buduće akcije. Pokušat ću u nekoliko riječi ocrtati što je dovelo do saziva današnje osnivačke skupštine Hrvatskog rodoslovnog društva «Pavao Ritter Vitezović». Prije svega, to su rezultati ostvareni zadnjih desetljeća u Hrvatskoj na polju rodoslovnih istraživanja i njihovog povezivanja sa «susjednim» pomoćnim povijesnim znanostima kao što su povijesna antroponimija, demografija i druge znanosti i discipline, bez kojih je danas teško zamisliti uspjeh u rodoslovnom istraživanju. Tako je, prva u krugu slavenskih zemalja, Hrvatska 1976. stvorila pravo remek-djelo povijesne antroponimije, svoj Leksik prezimena SR Hrvatske, djelo tadašnjeg Instituta za jezik JAZU. Prije desetak godina akademik Petar Šimunović objavio je svoja «Hrvatska prezimena», Hrvatski institut za povijest pokrenuo je projekt «Kanonske vizitacije» s obiljem građe za povijesnu antroponiiju, mr.sci. Martin Modrušan vodio je projekt HDA na mikrofilmiranju naših matičnih knjiga. Uz to se pojavio i niz vrlo zanimljivih studija s tog područja u nas - od «Peljeških rodova» i «Stanovništva Konavala» Nenada Vekarića, «Starih rodova ogulinsko-modruške udoline» Hrvoja Salopeka, pa Mladena Andreisa sa »Starim rodovima otoka Brača», zatim «Baštinika» Vladimira Raguža, «Vinkovačkih šokačkih rodova» Tome Šalića do doktorske disertacije Anđele Frančić «Međimurska prezimena» i - koliko god ih dalje nabrajali, ostat ćemo nepravedni prema vrijednim autorima cijelog niza sličnih radova. Zanimljivo je da se među tim vrijednim autorima pojavljuju ne samo poznati ljudi od struke, nego često i osobe različitih edukacija - od tehnologa do ekonomista i drugih struka. Produkcija o kojoj je bila riječ nije nastala preko noći. Zametci budućih zbornika i monografija, relevantnih za rodoslovnu tematiku, pojavljuju se u mnogim našim časopisima koji se bave poviješću, arhivistikom, etnografijom i sl. Isto tako, svoj doprinos napretku hrvatskog rodoslovlja daju redovni i postdiplomski studiji na filozofskim fakultetima u Hrvatskoj, u okviru kojih se predaju i genealogija i onomastika i druge srodne pomoćne povijesne znanosti.
Na drugoj strani, sve se više uočava interes amatera za rodoslovnim istraživanjem. Njihovo zanimanje počinje razumljivom željom da se istraži vlastito rodoslovno stablo, a svako novo saznanje izaziva nova pitanja, potiče glad za novim informacijama. Nažalost, takvo samoučko prikupljanje informacija često dovodi do neracionalnog trošenja vremena, do kretanja putem pokušaja i pogrešaka. Čime se može objasniti stalan porast amaterskih rodoslovnih istraživanja? Njih sigurno ne bi bilo bez privlačne organiziranosti naših arhiva, njihovog razumijevanja i spremnosti da što kvalitetnije izađu u susret rodoslovnom istraživaču. Iz vlastitog iskustva, takvo priznanje želimo uputiti najprije Hrvatskom državnom arhivu i Državnom arhivu u Zagrebu. I sama zamisao o pokretanju Hrvatskog rodoslovnog društva potekla je među amaterima - korisnicima rodoslovne građe u HDA, tu je nastao i naš Inicijativni odbor. Već početničko, skromno iskustvo pokazalo nam je kako na tom području zaostajemo za razvijenijim sredinama - iako u Hrvatskoj imamo i odličnih stručnjaka, kao i zanimanja za rodoslovlje u širim krugovima. Što nam onda zapravo nedostaje? Rekli bismo: nedostaje nam takvog povezivanja ljudi od struke i amatera, koje bi osiguralo znatne prednosti u razmjeni iskustava (stručna predavanja i tribine, «burza informacija» između članova Društva koja bi nas informirala o tome što tko radi i kakve interese ima, zatim pokretanje Društvene web-stranice i foruma, pa i biltena i drugih publikacija), ukratko svega onog čime bismo udružili polet i znanje, zamisli i istraživačka iskustva, pa i rodoslovne podatke. U genealoškim istraživanjima sve teže ide bez računala (kompjutera), pa će i edukacija naših članova u informatičkoj podršci rodoslovnim istraživanjima biti, nadamo se, važno područje djelovanja našeg Društva. Kako onda krenuti? Ne moramo tragati za toplom vodom. Dovoljno je već malo pogledati «preko plota», u susjednu Sloveniju, gdje već desetak godina uspješno djeluje Slovensko rodoslovno društvo, čiji je predsjednik g. Peter Hawlina - danas naš gost. Prvi kontakt uspostavila je sa slovenskim Društvom naša Radionica, koja je pod naslovom «Za vašim korijenima» educirala dvije generacije polaznika na Otvorenom pučkom učilištu u Zagrebu. Znatan dio njih danas je u ovoj dvorani, među osnivačima našeg Društva, i meni je osobito zadovoljstvo da ih mogu toplo pozdraviti. Na kraju (po redoslijedu izlaganja, ali ne i po važnosti) želio bih podsjetiti kakvo široko zanimanje za rodoslovlje postoji danas u svijetu, u što se može uvjeriti svatko tko izviri kroz prozore i malo prosurfa mrežom interneta. Tako i hrvatski iseljenici sve više pokazuju zanimanje za svoje obiteljske korijene. Nije slučajno Hrvatska matica iseljenika ukazala gostoprimstvo Osnivačkoj skupštini našeg Društva, na čemu želimo zahvaliti njenom ravnatelju, g. Nikoli Jelinčiću. Uvjeren sam da će suradnja našeg Društva s HMI biti jedan od važnih segmenata Društvenog djelovanja. U zaključku ove pozdravne riječi Osnivačkoj skupštini želio bih podsjetiti kako sazivači ovog skupa smatraju da su i kod nas sazreli i potrebe i uvjeti za osnivanje Hrvatskog rodoslovnog društva, koje bi - kako se predlaže - nosilo naziv «Pavao Ritter Vitezović» u spomen na autora «Croatiae redivivae» i »Stemmatographiae», na preteču ilirskog pokreta i hrvatskog narodnog preporoda. Smatramo da ćemo, ako se Društvo danas formalno konstituira kao pravna osoba, već obaviti jedan važan korak. Mislim da bi zatim trebalo obvezati budući Upravni odbor da odmah nakon ljetnih odmora pripremi tematski skup, koji bi raspravio program rada Društva. Bit ćemo zahvalni svim onima koji nam svojim prijedlozima i sugestijama budu pomogli u konkretnom oblikovanju programa naših djelatnosti i pokazali spremnost da na bilo koji način sudjeluju u njegovom ostvarivanju. A takve potpore trebat će nam u svakom pogledu, jer u mnogo čemu startamo od nule. Današnja naša skupština je osnivačka. Dakle, mora se baviti organizacijskim pitanjima, na što nas obvezuju određeni zakonski propisi. Kasnije, u tematskoj raspravi, možemo očekivati i diskurs o pitanjima struke. A sada dopustite da - prema protokolu, predviđenom za ovakvu priliku - predložim usvajanje odluke od koje sve počinje, Odluke o osnivanju HRD «Pavao Ritter Vitezović», radi upisa u Registar udruga Republike Hrvatske. Molim prisutne da se o prijedlogu izjasne dizanjem ruku.
|