|
I. OPĆE
ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju: zaštita i uvjeti korištenja,
čuvanje, uporaba i obrada arhivskoga gradiva, javna arhivska
služba, te nadležnosti i zadaće arhiva.
Članak 2.
Arhivsko je gradivo od interesa za Republiku Hrvatsku i ima
njezinu osobitu zaštitu. Arhivsko i registraturno gradivo
zaštićeno je bez obzira na to u čijem je vlasništvu ili
posjedu, odnosno kod koga se nalazi, te je li registrirano
ili evidentirano. Na zaštitu arhivskoga gradiva primjenjuju
se i propisi o zaštiti kulturnih dobara.
Članak 3.
Arhivsko su gradivo zapisi ili dokumenti koji su nastali
djelovanjem pravnih ili fizičkih osoba u obavljanju njihove
djelatnosti, a od trajnog su značenja za kulturu, povijest i
druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova
nastanka, neovisno o obliku i tvarnom nosaču na kojem su
sačuvani. Zapisi ili dokumenti poglavito su spisi, isprave,
pomoćne uredske i poslovne knjige, kartoteke, karte, nacrti,
crteži, plakati, tiskovnice, slikopisi, pokretne slike
(filmovi i videozapisi), zvučni zapisi, mikrooblici,
strojnočitljivi zapisi, datoteke, uključujući i programe i
pomagala za njihovo korištenje. Arhivsko gradivo nastaje
odabiranjem iz registraturnoga gradiva.
Registraturno gradivo jest cjelina zapisa ili dokumenata
nastalih ili primljenih djelovanjem i radom pojedine pravne
ili fizičke osobe. Registraturno gradivo smatra se arhivskim
gradivom u nastajanju, te se glede njegove zaštite
primjenjuju odredbe ovoga Zakona i drugih propisa koji se
odnose na arhivsko gradivo. Imateljima arhivskoga i
registraturnoga gradiva smatraju se pravne i fizičke osobe
koje su vlasnici ili posjednici gradiva, koje njime
upravljaju ili ga drže s bilo kojega naslova.
Stvarateljima arhivskoga i registraturnoga gradiva smatraju
se pravne ili fizičke osobe čijim djelovanjem i radom ono
nastaje. Arhivi su ustanove za čuvanje, zaštitu, obradu i
korištenje arhivskoga gradiva koje mogu biti javne i
privatne. Pismohrana je ustrojstvena jedinica u kojoj se
odlaže i čuva arhivsko, odnosno registraturno gradivo do
predaje nadležnom arhivu. Odabiranje arhivskog gradiva je
postupak kojim se iz registraturnog gradiva na temelju
utvrđenih propisa odabire arhivsko gradivo.
Članak 4.
Arhivsko gradivo nastalo djelovanjem i radom pojedine pravne
ili fizičke osobe čini cjelinu (arhivski fond) i u načelu se
ne može dijeliti. Registraturno gradivo može se dijeliti ili
spajati zbog promjene unutarnjeg ustrojstva stvaratelja,
prenošenja dijela ili svih njegovih poslova na drugog
stvaratelja, zbog preuzimanja dijela ili svih poslova drugog
stvaratelja, a uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnoga
državnog arhiva. Tijelo ili osoba koja donosi odluku o
podjeli ili spajanju registraturnoga gradiva dužna je
utvrditi imatelja za svaki dio ovako podijeljenoga ili
spojenoga gradiva. U slučaju sumnje je li neko gradivo
arhivsko, muzejsko ili knjižnično, odlučuje ministar
kulture.
II. JAVNO ARHIVSKO I REGISTRATURNO GRADIVO
Članak 5.
Javnim arhivskim ili registraturnim gradivom smatra se
gradivo nastalo djelovanjem i radom tijela državne vlasti,
tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, javnih ustanova
i javnih poduzeća, trgovačkih društava koja su nastala iz
bivših javnih poduzeća, javnih bilježnika i drugih osoba
koje obavljaju javnu službu ili imaju javne ovlasti (dalje:
stvaratelji javnoga arhivskog i registraturnog gradiva).
Stvaratelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva
dužni su o svom osnivanju, te o promjeni statusa i
ustrojstva izvijestiti nadležni državni arhiv radi davanja
mišljenja o postupanju s gradivom. Nadležni državni arhiv
utvrđuje popis stvaratelja i imatelja javnoga arhivskog i
registraturnoga gradiva na području svoga djelovanja.
Članak 6.
Javno arhivsko i registraturno gradivo je neotuđivo.
1. Obveze stvaratelja i imatelja
Članak 7.
Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva dužni su:
- savjesno ga čuvati u sređenom stanju i osiguravati od
oštećenja do predaje nadležnom arhivu,
- dostavljati na zahtjev nadležnoga državnog arhiva popis
gradiva i javljati sve promjene u svezi s njim,
- pribavljati mišljenje nadležnoga državnog arhiva prije
poduzimanja mjera koje se odnose na njihovo gradivo,
- redovito odabirati arhivsko gradivo iz registraturnoga
gradiva,
- omogućiti ovlaštenim djelatnicima nadležnoga državnog
arhiva obavljanje stručnog nadzora nad čuvanjem njihova
gradiva,
- pridržavati se uputa nadležnoga državnog arhiva glede
zaštite gradiva.
Stvaratelji i imatelji javnoga registraturnoga gradiva dužni
su, i nakon što je arhivsko gradivo odabrano, osigurati
čuvanje onoga registraturnog gradiva u kojemu još nisu
protekli rokovi čuvanja.
Članak 8.
Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva obvezni su osigurati primjeren prostor i opremu za
smještaj i zaštitu gradiva. Stvaratelji i imatelji javnoga
arhivskog i registraturnoga gradiva dužni su odrediti
djelatnika odgovornoga za rad pismohrane, a po potrebi i
djelatnika u pismohrani. Djelatnici u pismohrani moraju
imati najmanje srednju stručnu spremu i položen stručni
ispit za djelatnika u pismohranama. Ministar kulture donosi
na prijedlog Hrvatskoga državnog arhiva Pravilnik o zaštiti
i čuvanju arhivskoga i registraturnoga gradiva izvan arhiva
i Pravilnik o stručnom usavršavanju i provjeri stručne
osposobljenosti djelatnika u pismohranama.
Članak 9.
Ako imatelj javnoga arhivskog i registraturnog gradiva čuva
gradivo nemarno ili nestručno, te postoji opasnost da ono
bude oštećeno ili uništeno, nadležni će mu državni arhiv
rješenjem naložiti da u ostavljenom roku provede mjere
njegova sređivanja, popisivanja ili tvarne zaštite. Ako
istekom ostavljenoga roka imatelj ne provede naložene mjere,
to će rješenje izvršiti nadležni državni arhiv na trošak
imatelja. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka, žalba
se podnosi Ministarstvu kulture. Žalba ne odgađa izvršenje
rješenja.
Članak 10.
Tijelo koje donese odluku o prestanku rada stvaratelja,
odnosno imatelja javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva, dužno je odrediti novu pravnu osobu kao imatelja
toga gradiva ili donijeti odluku o predaji gradiva nadležnom
arhivu. Tijelo, iz stavka 1. ovoga članka, dužno je
obavijestiti nadležni državni arhiv o novom smještaju
gradiva.
2. Odabiranje
Članak 11.
Stvaratelji i imatelji javnoga registraturnog gradiva
redovito, po isteku roka za čuvanje određene vrste gradiva,
odabiru iz njega arhivsko gradivo, prema uputama i uz
odobrenje nadležnog arhiva. Odabiranje se obavlja prema
popisima što ih utvrđuju nadležni arhiv i imatelj.
Članak 12.
Postupak odabiranja arhivskoga gradiva, kao i potanji
propisi o mjerilima, načinu vrednovanja, izradi popisa
gradiva s rokovima čuvanja, redovnom provođenju i postupku
odabiranja, utvrđuju se posebnim pravilnikom što ga donosi
ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga državnog arhiva.
Članak 13.
Stvaratelji i imatelji dužni su, nakon odabiranja, uništiti
neodabrano (izlučeno) registraturno gradivo kojemu su
protekli rokovi čuvanja. Pri uništavanju moraju se poduzeti
mjere zaštite tajnosti podataka koji bi mogli povrijediti
javni probitak ili probitak građana.
3. Predaja arhivskoga gradiva arhivu
Članak 14.
Javno arhivsko gradivo predaje se nadležnom arhivu u roku
koji u pravilu ne može biti dulji od 30 godina od njegova
nastanka. Prije predaje nadležnom arhivu, stvaratelji,
odnosno imatelji, dužni su obaviti odabiranje i sređivanje
gradiva. Gradivo se može predati nadležnom arhivu i prije
isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ako se o tome
sporazume imatelj i nadležni arhiv, ili ako je to nužno radi
zaštite gradiva. Ako je gradivo i nakon isteka roka iz
stavka 1. ovoga članka potrebno u redovitom poslovanju,
stvaratelj će, odnosno imatelj, i nadležni arhiv, utvrditi
popis takvoga gradiva i odrediti rok u kojem će se ono
predati arhivu.
Obveza predaje odnosi se i na gradivo koje sadrži osobne
podatke, kao i gradivo za koje je utvrđen stupanj tajnosti
određen zakonom ili općim propisima o čuvanju tajnosti.
Prigodom predaje arhivu, takvo se gradivo obvezno posebno
označuje u popisu i navodi se rok dostupnosti javnosti.
Članak 15.
Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva dužni su ga predati nadležnom arhivu u izvorniku,
sređeno, označeno, popisano, u zaokruženim cjelinama te
tehnički opremljeno, u skladu s Pravilnikom o predaji
arhivskoga gradiva arhivima. Pravilnik o predaji arhivskoga
gradiva arhivima donosi ministar kulture na prijedlog
Hrvatskog državnog arhiva. Arhiv će preuzeti gradivo i ako
nisu zadovoljeni uvjeti iz ovoga članka, ako je to nužno
radi zaštite i spašavanja gradiva od oštećenja ili
uništenja. Troškove predaje, uključujući sređivanje i izradu
popisa, ukoliko ono nije ranije provedeno, snosi imatelj
arhivskoga gradiva.
Članak 16.
Proizvođači filmova namijenjenih javnome prikazivanju, bez
obzira u kojoj su tehnici filmovi snimljeni, dužni su u
prvoj godini prikazivanja filma predati Hrvatskom državnom
arhivu jednu nekorištenu kopiju svakoga proizvedenog filma s
odgovarajućom dokumentacijom (scenarij, knjiga snimanja,
ispis dijaloga, plakat i izbor fotografija). Godinu dana
nakon snimanja filma proizvođač je obvezan predati na trajno
čuvanje izvorno gradivo snimljenoga filma (originalni
negativi slike i tona).
Uvoznici filmova obvezni su po isteku licence filma predati
Hrvatskom državnom arhivu najbolju kopiju svakoga filma,
uvezenoga za javno prikazivanje.
Uvoznici videokazeta obvezni su predati Hrvatskom državnom
arhivu na trajno čuvanje po jednu kopiju svakoga uvezenog
filma.
Članak 17.
Ako osoba iz članka 15. i 16. ovoga Zakona ne ispuni
utvrđene obveze, nadležni arhiv donijet će rješenje o
odabiranju, sređivanju i predaji gradiva i izvršiti ga na
trošak imatelja. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka
žalba se podnosi Ministarstvu kulture. Žalba ne odgađa
izvršenje rješenja.
4. Korištenje javnoga arhivskog gradiva u arhivima
Članak 18.
Pravo na korištenje javnoga arhivskog gradiva imaju svi
korisnici pod jednakim uvjetima.
Članak 19.
Javno arhivsko gradivo u arhivima daje se na korištenje u
službene svrhe, za znanstveno istraživanje i u publicističke
svrhe, za potrebe nastave, za izložbe i objavljivanje, radi
ostvarenja ili zaštite osobnih prava i u druge opravdane
svrhe. Na korištenje privatnoga arhivskog gradiva u arhivima
primjenjuju se odredbe o korištenju javnoga arhivskog
gradiva, ako zakonom ili drugim propisom nije drukčije
uređeno ili ako nije drukčije utanačeno u ugovoru, odnosno
ispravi o predaji gradiva u arhivu.
Članak 20.
Javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno za korištenje
30 godina nakon nastanka. Arhivsko je gradivo dostupno za
korištenje i prije isteka roka od 30 godina, ako je od
nastanka namijenjeno javnosti ili ako to odobri stvaratelj.
Arhivsko i registraturno gradivo koje sadrži podatke što se
odnose na obranu, međunarodne odnose i na poslove nacionalne
sigurnosti, uključujući one za održavanje reda i mira, te na
gospodarske interese države, a čijim bi objavljivanjem
nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili
nacionalni interes Republike Hrvatske, dostupno je za
korištenje po isteku od 50 godina od njegova nastanka, ako
posebnim propisom nije drukčije određeno.
Članak 21.
Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke
(matice, liječnička dokumentacija, osobni dosjei, sudski,
porezni, financijski i sl.) dostupno je za korištenje 70
godina nakon svoga nastanka, odnosno 100 godina od rođenja
osobe na koju se odnosi. Arhivsko gradivo iz stavka 1. ovoga
članka može se koristiti i prije predviđenoga roka, ako je
od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to pristane
osoba na koju se ono odnosi, odnosno njezin bračni drug,
djeca ili roditelji poslije njezine smrti.Kod predaje arhivu
javnoga arhivskog gradiva navedenog u članku 20. stavku 3.
ovoga Zakona i u stavku 1. ovoga članka, u primopredajnom se
zapisniku obvezno utvrđuju rokovi dostupnosti.
Članak 22.
Ukoliko znanstveni razlozi zahtijevaju korištenje arhivskoga
gradiva prije isteka predviđenoga roka, ravnatelj arhiva
može odobriti korištenje toga gradiva iako se nisu stekli
uvjeti iz članka 20. i 21. ovoga Zakona, na način i pod
uvjetima koji jamče zaštitu javnih probitaka, odnosno
privatnosti, prava i probitaka treće osobe, a uz obvezno
prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog arhivskog vijeća.
Javno arhivsko gradivo mogu koristiti bez ograničenja
stvaratelji čijom je djelatnošću i radom ono nastalo, u
svrhe radi kojih je nastalo, odnosno kojima je služilo.
Članak 23.
Na korištenje se u načelu daju snimci arhivskoga gradiva.
Dokumente, potrebne u službene svrhe, arhivi u načelu daju
na korištenje u obliku ovjerovljena preslika.
Iznimno se državnim tijelima može posuditi izvorno arhivsko
gradivo, ali na određeno vrijeme i uz uvjet da se na trošak
toga tijela prethodno izradi zaštitni preslik.
Iznimno, izvorno arhivsko gradivo može se dati na korištenje
ako ne postoje snimci toga gradiva ili ako to zahtijeva
znanstvena metoda rada. Arhivsko gradivo može se koristiti
za izložbe izvan arhiva, ukoliko su osigurani uvjeti za
njegovu zaštitu i sigurnost i uz obvezu da se zaštitno snimi
o trošku posuditelja, prije predaje.
Članak 24.
Korištenje arhivskoga gradiva i obavijesnih pomagala u
arhivima besplatno je. Za izradu preslika ili posebne
tehničke opreme, arhivu se plaća naknada. Za korištenje
arhivskoga gradiva u svrhu promidžbe, stjecanja dobiti, za
umnažanje ili za objavljivanje reprodukcija zapisa, potrebno
je posebno odobrenje nadležnog arhiva. Za korištenje gradiva
prema stavku 1. i 2. ovoga članka arhivu se plaća naknada
utvrđena Pravilnikom o korištenju arhivskoga gradiva.
Članak 25.
Odobrenje za korištenje javnoga arhivskog gradiva daje
ravnatelj arhiva. U slučaju odbijanja zahtjeva za korištenje
arhivskoga gradiva donosi se rješenje. Žalba na rješenje iz
stavka 2. ovoga članka podnosi se Ministarstvu kulture.
Članak 26.
Način, uvjeti i postupak korištenja javnoga arhivskog
gradiva, te izrada preslika i ovjerovljenih prijepisa
utvrđuju se Pravilnikom o korištenju arhivskoga gradiva što
ga donosi ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga državnog
arhiva.
Članak 27.
Za svaku štetu i povredu nečijega prava učinjenu korištenjem
arhivskoga gradiva odgovara osoba kojoj je odobreno
korištenje gradiva.
Članak 28.
Izvorno arhivsko gradivo može se iznijeti u inozemstvo u
svrhu izlaganja, ekspertize ili provođenja mjera zaštite, uz
odobrenje koje rješenjem daje ministar kulture. U rješenju
se određuje rok u kojem arhivsko gradivo mora biti vraćeno u
zemlju, a mogu se odrediti i drugi uvjeti. Prije iznošenja
iz zemlje obvezno je gradivo zaštitno snimiti.
III. PRIVATNO ARHIVSKO GRADIVO
Članak 29.
Privatnim arhivskim gradivom smatra se arhivsko gradivo
nastalo djelovanjem privatnih pravnih i fizičkih osoba,
ukoliko nije nastalo u obavljanju javnih ovlasti ili u
obavljanju javne službe i ako nije u državnom vlasništvu.
Članak 30.
Hrvatski državni arhiv utvrđuje popis imatelja arhivskoga
gradiva u privatnom vlasništvu za koje po svojoj stručnoj
ocjeni utvrdi da je od interesa za državu.
Članak 31.
Privatno arhivsko gradivo upisuje se u Upisnik vlasnika
privatnoga arhivskog gradiva.
Upisnik iz stavka 1. ovoga članka vodi Hrvatski državni
arhiv i u njega se unose sljedeći podaci:
- ime, prezime i prebivalište vlasnika, te JMBG,
- osnovni podaci o stvaratelju arhivskoga gradiva,
- kratki opis sadržaja, vremenski raspon i količina gradiva,
- datum upisa, te broj i nadnevak rješenja o proglašenju
gradiva dijelom spomeničke baštine.
1. Obveze imatelja privatnoga arhivskog gradiva
Članak 32.
Na stvaratelje i imatelje privatnoga arhivskog gradiva na
odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o
javnom arhivskom gradivu, osim ako ovim Zakonom nije
drukčije određeno.
Članak 33.
Imatelji privatnoga arhivskog gradiva koji iz bilo koje
osnove čuvaju arhivsko gradivo ili pojedinačne dokumente
trajne vrijednosti, obavezni su:
- obavijestiti nadležni državni arhiv o posjedovanju
gradiva,
- čuvati gradivo i poduzimati mjere potrebne za njegovo
sigurno čuvanje i zaštitu,
- srediti gradivo i izraditi popis,
- dopustiti ovlaštenoj osobi nadležnoga državnog arhiva da
pregleda gradivo i po potrebi provede sigurnosno snimanje.
Ukoliko imatelj privatnoga arhivskog gradiva nije u
mogućnosti srediti gradivo i izraditi popis, dužan je
dopustiti nadležnom državnom arhivu da to učini o svom
trošku.
Članak 34.
Ako imatelj privatnoga arhivskog gradiva nemarno ili
nestručno čuva gradivo, tako da postoji opasnost da ono bude
oštećeno ili uništeno, pa ni nakon opomene nadležnoga
državnog arhiva u ostavljenom roku ne osigura uvjete za
pravilno čuvanje i stručno održavanje arhivskoga gradiva,
nadležni državni arhiv može rješenjem odrediti da se
arhivsko gradivo preda arhivu na čuvanje dok imatelj ne
dokaže da je osigurao propisane uvjete, i to rješenje
izvršiti.
Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba se podnosi
Ministarstvu kulture. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
Članak 35.
Vlasnik privatnoga arhivskog gradiva može ga pohraniti,
darovati ili prodati državnom arhivu.
Privatno arhivsko gradivo koje pohranom, darovanjem ili
kupnjom dođe u posjed državnoga arhiva, pristupačno je za
korištenje pod uvjetima i na način koji vrijede za javno
arhivsko gradivo, ako nije drukčije utanačeno u ugovoru,
odnosno u ispravi o predaji gradiva državnom arhivu.
Vlasnik, koji je gradivo pohranio u državnom arhivu,
zadržava sva prava na gradivo ako ugovorom o pohrani nije
drukčije određeno.
2. Promet privatnim arhivskim gradivom
Članak 36.
Državni arhivi imaju pravo prvokupa arhivskoga gradiva u
privatnome vlasništvu. Vlasnici privatnoga arhivskog gradiva
koji žele prodati svoje arhivsko gradivo, dužni su ga
najprije ponuditi nadležnom državnom arhivu na čijem
području imaju svoje sjedište, odnosno prebivalište. U
ponudi moraju navesti cijenu i druge uvjete prodaje.
Nadležni državni arhiv koji ne želi koristiti svoje pravo
prvokupa dužan je u roku od 30 dana od dana prijama ponude,
o ponudi izvijestiti Hrvatski državni arhiv, koji se u roku
od narednih 30 dana mora očitovati o ponudi. Ukoliko ponuda
ne bude prihvaćena u roku od 60 dana od njene predaje
nadležnom državnom arhivu, vlasnik može svoje arhivsko
gradivo prodati drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, uz cijenu
koja nije niža od cijene navedene u ponudi nadležnom
državnom arhivu i pod uvjetima koji za kupca nisu ni u čemu
povoljniji od uvjeta sadržanih u ponudi nadležnom državnom
arhivu. Ako vlasnik privatnoga arhivskog gradiva postupi
protivno odredbama ovoga članka, nadležni državni arhiv ima
pravo tužbom protiv vlasnika i kupca zahtijevati poništenje
ugovora o kupoprodaji, a najkasnije u roku od pet godina od
dana sklapanja takvog ugovora.
Članak 37.
Osobe koje prodaju svoje arhivsko gradivo državnom arhivu,
oslobođene su plaćanja svih vrsta poreza na promet. Državni
arhivi mogu dati primjerenu naknadu osobama koje pomognu u
pronalaženju i evidentiranju arhivskoga gradiva.
Članak 38.
Vlasnici privatnoga arhivskog gradiva, koji namjeravaju
svoje gradivo iznijeti iz Republike Hrvatske, dužni su, bez
obzira jesu li upisani u Upisnik iz članka 32. ovoga Zakona,
zatražiti odobrenje koje rješenjem izdaje ministar kulture.
Ministar kulture može odobriti privremeni ili trajni izvoz
privatnoga arhivskog gradiva nakon pribavljenog mišljenja
nadležnoga državnog arhiva.
IV. ARHIVSKA SLUŽBA
Članak 39.
Arhivska služba obavlja se kao javna služba obvezno na
cijelom području Republike Hrvatske. Arhivsku službu
obavljaju, kao javne ustanove, Hrvatski državni arhiv,
područni državni arhivi, te arhivi jedinica lokalne
samouprave i uprave. Određene poslove arhivske službe mogu,
kao ustanove, obavljati specijalizirani arhivi i privatni
arhivi, na način uređen ovim Zakonom i drugim propisima.
Članak 40.
Upravne i druge stručne poslove iz svoga djelokruga, u
odnosu na arhivsku djelatnost, Ministarstvo kulture obavlja
putem arhivske uprave kao upravne organizacije u svom
sastavu.
Članak 41.
Hrvatski državni arhiv, kao središnji i matični državni
arhiv, obavlja arhivsku službu u odnosu na arhivsko i
registraturno gradivo državnih tijela, državnih i javnih
ustanova i poduzeća, te pravnih osoba, obitelji i
pojedinaca, čija se djelatnost prostirala ili se prostire na
čitavom ili većem dijelu Republike Hrvatske, odnosno koja
ima značenje za Republiku Hrvatsku. Područni državni arhivi
obavljaju arhivsku službu u odnosu na arhivsko i
registraturno gradivo državnih tijela, pravnih osoba s
javnim ovlastima i javnih službi koje obavljaju djelatnost
na području jedne ili više jedinica lokalne samouprave i
uprave i u odnosu na gradivo koje nastaje na području
djelovanja toga arhiva. Arhivi jedinica lokalne samouprave i
uprave čuvaju, zaštićuju, obrađuju i koriste javno arhivsko
gradivo tijela lokalne samouprave i uprave i njihovih javnih
službi.
Članak 42.
Specijalizirani arhivi i privatni arhivi (sveučilišni
arhivi, gospodarski arhivi, arhivi vjerskih zajednica,
arhivi banaka i dr.) mogu prikupljati i čuvati arhivsko i
registraturno gradivo nastalo radom svojih osnivača i drugih
domaćih pravnih i fizičkih osoba. Specijalizirani arhivi
koji se osnivaju za zaštitu, obradu i korištenje javnog
arhivskog i registraturnoga gradiva, mogu se osnovati na
temelju pribavljene suglasnosti i rješenja o razgraničenju
nadležnosti s arhivima iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona,
što ga izdaje ministar kulture.
Članak 43.
Državni arhivi u sklopu svojih zadaća iz članka 41. ovoga
Zakona:
- provode mjere zaštite arhivskoga gradiva u arhivu i brinu
za njegovu sigurnost,
- sređuju, propisuju i objavljuju arhivsko gradivo, te ga
daju na korištenje,
- obavljaju stručni nadzor nad čuvanjem i odabiranjem
arhivskoga gradiva koje se nalazi izvan arhiva i određuje
mjere njegove zaštite,
- provode neposredan nadzor nad radom arhiva i drugih
imatelja arhivskoga gradiva izvan sustava državnih arhiva,
- preuzimaju javno arhivsko gradivo,
- prikupljaju privatno arhivsko gradivo otkupom, poklonom
ili pohranom,
- obavljaju sigurnosno i zaštitno snimanje arhivskoga
gradiva, te restauratorske i konzervatorske poslove u svezi
s arhivskim gradivom,
- daju podatke, izvatke iz dokumenata i ovjerovljene
prijepise na zahtjev korisnika,
- izrađuju i objavljuju obavijesna pomagala za pojedine
arhivske fondove i zbirke,
- organiziraju predavanja, tečajeve i druge oblike stručnog
osposobljavanja i usavršavanja arhivskog osoblja,
- priređuju izložbe, predavanja i provode druge oblike
kulturne djelatnosti radi poticanja zanimanja za arhivsko
gradivo i arhivsku djelatnost,
- surađuju međusobno i s drugim ustanovama kulture,
znanstvenim i srodnim ustanovama dokumentacijske i
informacijske službe radi unapređenja arhivske djelatnosti i
znanstvenoga rada u području arhivistike, pomoćnih
povijesnih i informacijskih znanosti,
- obavljaju i druge poslove određene ovim Zakonom i drugim
propisima.
Članak 44.
Radi ostvarenja svojih zadaća, državni arhivi stručnim i
znanstvenim metodama istražuju i proučavaju pitanja zaštite
kulturnih dobara, arhivistike, pomoćnih povijesnih i
informacijskih znanosti, suvremenih oblika strojne obrade
podataka i srodnih disciplina. Državni arhivi mogu
objavljivati gradivo i izdavati druge stručne publikacije iz
svoga djelokruga, izrađivati i objavljivati znanstvene
studije, organizirati znanstvene i stručne skupove, biti
nositelji znanstvenih i stručnih projekata ili sudjelovati u
ostvarenju znanstvenih i stručnih projekata drugih ustanova.
Članak 45.
Hrvatski državni arhiv, osim poslova iz članka 43. ovoga
Zakona, obavlja i sljedeće poslove i zadaće:
- vodi registar arhivskih fondova i zbirki Republike
Hrvatske,
- obavlja informativno-dokumentacijsku službu o arhivskom
gradivu na području Republike Hrvatske,
- vodi evidencije o arhivskom gradivu u inozemnim arhivima
koje je od značenja za Republiku Hrvatsku, kao i o arhivskom
gradivu iseljene Hrvatske,
- vodi Upisnik svih arhiva u Republici Hrvatskoj,
- vodi Upisnik vlasnika arhivskoga gradiva Republike
Hrvatske u privatnom vlasništvu,
- vodi evidenciju osoba zaposlenih u državnim arhivima,
- izrađuje plan školovanja i drugih oblika izobrazbe
stručnog arhivskog osoblja,
- daje mišljenje ministru kulture o programima rada državnih
arhiva,
- obavlja i druge stručne poslove predviđene zakonom.
U sastavu Hrvatskoga državnog arhiva djeluje:
- Hrvatska kinoteka kao nacionalni filmski arhiv, koja čuva
i provodi mjere zaštite i restauracije filmskog i ostalog
audiovizualnog gradiva,
- Središnji laboratorij za fotografiju, mikrografiju i
reprografiju,
- Središnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju
arhivskoga gradiva,
- Zavod za arhivistiku i pomoćne povijesne znanosti,
- Razvojna služba.
Članak 46.
Državni arhivi mogu osnovati sabirne centre (međuarhive) kao
svoje podružnice, u svrhu prikupljanja, odabiranja, čuvanja
i sređivanja registraturnoga i arhivskoga gradiva.
Članak 47.
Arhivi obvezno vode:
- knjigu primljenoga arhivskog gradiva, opći našastar
arhivskog gradiva i našastare za pojedine fondove i zbirke,
knjigu pohranjenoga arhivskog gradiva, knjigu snimljenoga
arhivskog gradiva, te knjigu restauriranoga i konzerviranoga
arhivskoga gradiva,
- evidenciju o stvarateljima i imateljima arhivskoga i
registraturnoga gradiva na svom području,
- evidenciju o korištenju arhivskoga gradiva.
Ministar kulture donosi, na prijedlog Hrvatskoga državnog
arhiva pravilnik o vođenju evidencije iz stavka 1. ovoga
članka.
Članak 48.
Izradom obavijesnih pomagala i davanjem stručnih i
znanstvenih obavijesti, arhivi se povezuju u jedinstveni
informacijski sustav, uključuju u opći informacijski sustav
Republike Hrvatske i u međunarodne sustave prijenosa
obavijesti.
1. Osnivanje arhiva i sredstva za njihov rad
Članak 49.
Državne arhive osniva Republika Hrvatska. Jedinica lokalne
samouprave i uprave može osnovati svoj arhiv. Više jedinica
lokalne samouprave i uprave može osnovati zajednički arhiv,
a međusobne odnose urediti ugovorom. Ako jedinica lokalne
samouprave i uprave ne osnuje svoj arhiv, poslove iz članka
41. stavka 3. ovoga Zakona o njenom trošku obavlja područni
državni arhiv nadležan za područje te jedinice lokalne
samouprave. Specijalizirane i privatne arhive mogu osnivati
domaće pravne i fizičke osobe.
Članak 50.
Arhiv se može osnovati ako je:
- osiguran potreban i primjeren radni i spremišni prostor,
te odgovarajuća oprema,
- osiguran potreban broj stručnoga arhivskoga osoblja,
- osigurana novčana sredstva za osnivanje i početak rada
arhiva, kao i sredstva za njegov rad.
Rješenje o postojanju uvjeta za osnivanje arhiva jedinica
lokalne samouprave i uprave, te specijaliziranih i privatnih
arhiva, donosi Ministarstvo kulture. Ako Ministarstvo u roku
od 30 dana od dana prijama zahtjeva ne donese rješenje iz
stavka 2. ovoga članka, smatra se da je osnivač ispunio
uvjete za osnivanje arhiva.
Ministar kulture donosi, na prijedlog Hrvatskoga državnog
arhiva, pravilnik kojim se utvrđuju uvjeti smještaja,
opreme, zaštite i obrade arhivskoga gradiva, te broj i
struktura stručnog osoblja arhiva.
Članak 51.
Sredstva za rad državnih arhiva osiguravaju se u državnom
proračunu. Sredstva za rad ostalih arhiva osiguravaju
njihovi osnivači. Ako u obavljanju svoje djelatnosti arhiv
ostvari dodatna sredstva (dobit), ona se mogu upotrijebiti
isključivo za obavljanje i razvoj djelatnosti arhiva.
Članak 52.
Prostor za rad, spremišni prostor i opremu Hrvatskoga
državnoga arhiva osigurava Republika Hrvatska. Prostor za
rad i spremišni prostor područnih državnih arhiva
osiguravaju gradovi u kojima arhiv ima svoje sjedište, a
opremu im osigurava Republika Hrvatska. Prostor za rad,
spremišni prostor i opremu za ostale arhive osiguravaju
njihovi osnivači. Jedinice lokalne samouprave i uprave ili
druge pravne osobe koje nisu osnovale svoje arhive, pa svoje
gradivo predaju na čuvanje državnom arhivu, snose troškove
preuzimanja, smještaja, čuvanja, obrade i zaštite svoga
arhivskog gradiva. Uzajamne obveze iz stavka 4. ovoga članka
utvrđuju se ugovorom između državnog arhiva i jedinice
lokalne samouprave i uprave, odnosno pravne osobe koja svoje
gradivo predaje arhivu.
Članak 53.
Tijelo koje donese odluku o prestanku rada arhiva ili utvrdi
da je arhiv prestao radom, dužno je ovu odluku dostaviti
Ministarstvu kulture. Ministarstvo kulture, na prijedlog
Hrvatskog državnog arhiva, utvrđuje mjere zaštite gradiva
arhiva koji je prestao radom i određuje izvršitelja.
2. Upravljanje arhivom
Članak 54.
Arhivom upravlja ravnatelj. Za ravnatelja arhiva može se
imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu, položen
stručni ispit iz arhivske struke, objavljene vrijedne
stručne ili znanstvene radove i odlikuje se stručnim, radnim
i organizacijskim sposobnostima. Iznimno se za ravnatelja
arhiva može imenovati osoba koja nije položila stručni ispit
iz arhivske struke, ako se na temelju dosadašnjeg rada može
očekivati da će s uspjehom voditi arhiv i uz obvezu
polaganja stručnog ispita u roku od dvije godine od dana
imenovanja.
Članak 55.
Ravnatelja Hrvatskoga državnog arhiva imenuje i razrješava
Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra kulture.
Ravnatelje područnih državnih arhiva imenuje i razrješava
ministar kulture. Ravnatelje ostalih arhiva imenuje i
razrješava osnivač sukladno odredbama Zakona o ustanovama.
Ravnatelji arhiva imenuju se na četiri godine na temelju
javnog natječaja i mogu biti ponovno imenovani.
Članak
56.
Arhivi imaju stručno vijeće. Stručno vijeće arhiva
raspravlja o svim stručnim pitanjima rada arhiva, daje
ravnatelju mišljenje i prijedloge glede organizacije rada i
uvjeta za razvitak arhivske djelatnosti, te obavlja i druge
stručne poslove sukladno sa statutom arhiva. Sastav
stručnoga vijeća utvrđuje se statutom arhiva. U arhivu u
kojemu je zaposleno do pet stručnih djelatnika, svi oni čine
stručno vijeće.
3. Nadzor
Članak 57.
Upravni nadzor nad radom državnih arhiva obavlja
Ministarstvo kulture. Hrvatski državni arhiv obavlja stručni
nadzor nad radom područnih državnih arhiva, a stručni nadzor
nad Hrvatskim državnim arhivom obavlja Ministarstvo kulture
putem svoje uprave za arhive. Upravni nadzor nad radom
ostalih arhiva obavlja županijski ured za prosvjetu,
kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu na čijem
području arhiv ima sjedište, odnosno Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i znanost Grada Zagreba, a stručni
nadzor nad njima obavlja državni arhiv na čijem području
arhiv djeluje.
V. HRVATSKO ARHIVSKO VIJEĆE
Članak 58.
Hrvatsko arhivsko vijeće je savjetodavno tijelo ministra
kulture koje obavlja savjetodavne i određene stručne poslove
u arhivskoj djelatnosti, prema odredbama ovoga Zakona, a
osobito:
- raspravlja o općim pitanjima iz područja arhivske
djelatnosti, daje preporuke i mišljenja o unapređenju
djelatnosti,
- razmatra srednjoročne i dugoročne programe razvitka
arhivske djelatnosti,
- razmatra programe rada i godišnja izvješća državnih
arhiva,
- daje mišljenje o potrebi osnivanja arhiva,
- daje mišljenje o ostvarivanju znanstvene i kulturne
funkcije arhiva,
- daje mišljenje o korištenju arhivskoga gradiva u arhivima
prije isteka predviđenoga roka,
- potiče donošenje i promjene zakona i drugih propisa kojima
se uređuje arhivska djelatnost i rad arhiva, te daje
mišljenje o provedenim propisima što ih donosi ministar
kulture,
- daje mišljenja o međunarodnoj suradnji na području
arhivske djelatnosti,
- daje mišljenje o radu i financiranju arhiva jedinica
lokalne samouprave i uprave, specijalnih i privatnih arhiva,
- predlaže ministru kulture dodjeljivanje zvanja višeg
arhivista i arhivskog savjetnika,
- obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i drugim
propisima.
Članak 59.
Hrvatsko arhivsko vijeće ima 11 članova koji se imenuju na
četiri godine. Članove Hrvatskoga arhivskog vijeća imenuju:
Ministarstvo kulture - dva člana, a po jednog člana -
Ministarstvo uprave, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo
obrane, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo
unutarnjih poslova, Ministarstvo znanosti i tehnologije,
Hrvatska biskupska konferencija, Hrvatsko arhivističko
društvo, a Hrvatski državni arhiv imenuje svoga ravnatelja.
Hrvatsko arhivsko vijeće bira predsjednika iz svojih redova.
Članak 60.
Hrvatsko arhivsko vijeće donosi poslovnik o svom radu.
Stručne i administrativne poslove za Hrvatsko arhivsko
vijeće obavlja Hrvatski državni arhiv.
VI. STRUČNO OSOBLJE U ARHIVIMA
Članak 61.
Stručne arhivske poslove obavlja stručno osoblje u zvanjima:
arhivski tehničar, viši arhivski tehničar, arhivist, viši
arhivist i arhivski savjetnik, kao i njima odgovarajuće
osoblje u konzervatorskoj i restauratorskoj struci,
reprografiji i mikrografiji, te zaštiti audiovizualnog i
filmskoga arhivskog gradiva. Arhivski tehničar može biti
osoba koja ima srednju stručnu spremu i koja je položila
stručni ispit za arhivskog tehničara. Viši arhivski tehničar
može biti osoba koja ima višu stručnu spremu i koja je
položila stručni ispit za višeg arhivskog tehničara.
Arhivist može biti osoba koja ima visoku stručnu spremu i
koja je položila stručni ispit za arhivista. Viši arhivist
može biti osoba s položenim stručnim ispitom za arhivista,
najmanje pet godina radnog iskustva u obavljanju stručnih
poslova na radnom mjestu arhivista (odnosno konzervatora u
arhivskoj djelatnosti) nakon položenoga stručnog ispita i
koja je objavila zapažene stručne ili znanstvene radove iz
arhivske struke. Arhivski savjetnik može biti osoba s
položenim stručnim ispitom za arhivista, priznatim zvanjem
višeg arhivista i s najmanje deset godina rada u arhivskoj
struci, koja je objavila značajne znanstvene i stručne
radove iz arhivske struke i koja po svojim stručnim
kvalitetama može obavljati najsloženije poslove arhivske
struke.
Članak 62.
Radi stjecanja potrebnoga stručnog znanja za samostalno
obavljanje poslova arhivskoga tehničara, višega arhivskog
tehničara i arhivista, vježbenici provode vježbeničku praksu
koja traje godinu dana. Najkasnije u roku od godine dana po
isteku vježbeničke prakse, vježbenici su dužni položiti
stručni ispit. Vježbenicima iz stavka 1. ovoga članka, koji
ne polože stručni ispit, prestaje rad u arhivu istekom roka
određenoga za polaganje stručnog ispita.
Članak 63.
Vježbenici i stručno arhivsko osoblje bez položenoga
stručnog ispita polažu stručni ispit po programu i
pravilniku o polaganju stručnih ispita što ih donosi
ministar kulture na prijedlog Hrvatskog državnog arhiva.
Stručni ispiti polažu se pred stručnim povjerenstvom koje
imenuje Hrvatsko arhivsko vijeće. Hrvatsko arhivsko vijeće
imenuje i stručno povjerenstvo za ocjenjivanje stručnih i
znanstvenih radova iz arhivistike osoba koje ostvaruju
uvjete za sticanje zvanja višeg arhivista i arhivskog
savjetnika. Zvanja višeg arhivista i arhivskog savjetnika,
na prijedlog Hrvatskoga arhivskog vijeća, dodjeljuje
ministar kulture.
Članak 64.
Za stručno osoblje drugih struka i zvanja zaposleno u arhivu
na zaštiti arhivskog gradiva u pogledu polaganja stručnih
ispita primjenjuju se propisi kojima je uređeno polaganje
stručnih ispita u njihovim strukama. Do donošenja propisa iz
stavka 1. ovoga članka, takvo osoblje polaže posebni dio
arhivističkoga stručnog ispita pred povjerenstvom za
arhivske stručne ispite.
VII. KAZNENE ODREDBE
Članak 65.
Tko uništi, prikriva ili učini neupotrebljivim arhivsko
gradivo, ili ga iznese u inozemstvo bez prethodnog odobrenja
nadležnog državnog tijela, kaznit će se zatvorom do pet
godina.
Članak 66.
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se
za prekršaj:
- imatelj, odnosno tijelo koje donese odluku o podjeli
gradiva pismohrane protivno odredbama članka 4. ovoga
Zakona,
- stvaratelj i imatelj javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva, te stvaratelj i imatelj iz članka 32. ovoga Zakona,
koji nakon upozorenja državnog arhiva ne ispuni obveze iz
članka 7., 8. i 9. ovoga Zakona ili ako zbog neizvršavanja
tih obveza nastane šteta na gradivu,
- tijelo koje donese odluku o prestanku rada stvaratelja ili
imatelja javnoga arhivskog ili registraturnoga gradiva ili
gradiva kojemu je utvrđeno svojstvo kulturnog dobra, a ne
provede mjere propisane člankom 10. ovoga Zakona,
- stvaratelj i imatelj javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva i nadležni arhiv koji pri odabiranju arhivskoga
gradiva ne postupi prema odredbama članka 11. ovoga Zakona,
- stvaratelj i imatelj koji neodabrano registraturno gradivo
ne uništi prema odredbi članka 13. ovoga Zakona,
- stvaratelj i imatelj koji kod predaje gradiva ne postupi
prema odredbama članka 15. ovoga Zakona,
- proizvođači i uvoznici filmova koji ne postupe prema
odredbama članka 16. ovoga Zakona,
- imatelj privatnoga arhivskog gradiva koji po upozorenju
državnog arhiva ne izvrši obveze iz članka 34. ovoga Zakona
ili zbog neizvršenja tih obveza nastane trajna šteta na
gradivu,
- imatelj privatnoga arhivskog gradiva koji prilikom prodaje
gradiva ne postupi prema odredbama članka 36. ovoga Zakona,
- arhiv koji ne provodi mjere zaštite gradiva, te ono bude
oštećeno ili uništeno protivno odredbama članka 43. ovoga
Zakona,
- privatna i druga poduzeća, i ustanove, koja su preuzela
gradivo u pismohranama nastalo djelatnošću bivših
organizacija udruženoga rada, ako ne postupe prema odredbama
članka 69. ovoga Zakona.
Novčanom kaznom od 3.000,00 do 12.000,00 kuna kaznit će se
za prekršaj:
- stvaratelj javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva
koji o osnivanju i promjeni djelatnosti i ustrojstva ne
izvijesti nadležni državni arhiv prema odredbi članka 5.
stavka 2. ovoga Zakona.
- imatelj javnoga arhivskog ili registraturnoga gradiva koji
u roku od 6 mjeseci od osnutka ne utvrdi popis i ne zatraži
mišljenje nadležnoga državnog arhiva iz članka 11. ovoga
Zakona,
- arhiv koji preuzme arhivsko gradivo na način i pod
uvjetima koji su različiti od propisanih u članku 14. i 15.
ovoga Zakona,
- arhiv koji izda gradivo na korištenje, a nisu zadovoljeni
uvjeti sigurnosti protivno odredbama članka 23. ovoga
Zakona,
- arhiv koji dopusti korištenje gradiva prije isteka rokova
propisanih u članku 20. i 21. ovoga Zakona ako korištenje
nije odobreno na osnovi članka 22. ovoga Zakona,
- ravnatelj arhiva koji izda odobrenje za korištenje gradiva
suprotno odredbi članka 22. ovoga Zakona,
- arhiv koji ne vodi evidenciju iz članka 47. ovoga Zakona.
Odgovorna osoba stvaratelja i imatelja arhivskog i
registraturnoga gradiva ili ustanove, za prekršaje iz stavka
1. i 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od
2.000,00 do 8.000,00 kuna.
VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 67.
Ministar kulture donijet će provedbene propise za koje je
ovlašten ovim Zakonom u roku od godinu dana od njegova
stupanja na snagu.
Do donošenja provedbenih propisa predviđenih ovim Zakonom
ostaje na snazi, ukoliko nije u suprotnosti s ovim Zakonom:
1. Uputstvo o vođenju evidencije u arhivima ("Narodne
novine", br. 7/63.),
2. Uputstvo o evidenciji arhiva i zbirki arhivske građe
("Narodne novine", br. 12/67.),
3. Pravilnik o odabiranju i izučivanju registraturne građe
("Narodne novine", br. 36/81.),
4. Pravilnik o polaganju stručnih ispita u arhivskoj struci
("Narodne novine", br. 38/81.),
5. Uputstvo o predaji arhivske građe arhivima ("Narodne
novine", br. 33/87.),
6. Uputstvo o vrednovanju registraturne građe ("Narodne
novine", br. 33/87.),
7. Pravilnik o polaganju ispita o stručnoj osposobljenosti
radnika za zadatke i poslove zaštite arhivske i
registraturne građe izvan arhiva ("Narodne novine", br.
17/88.),
8. Pravilnik o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan
arhiva ("Narodne novine", br. 17/88.),
9. Popis imalaca arhivske i registraturne građe prve i druge
kategorije u nadležnosti Arhiva Hrvatske ("Narodne novine",
br. 15/89.).
Članak 68.
Arhivsko gradivo koje se čuva u državnim arhivima, u smislu
Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima ("Narodne
novine", br. 25/78. i 47/86.), arhivsko gradivo nastalo do
31. prosinca 1990. za koje je po istom Zakonu postojala
obveza predaje arhivima (članak 15.-17.) i arhivsko gradivo
bivših društveno-političkih organizacija, državno je
vlasništvo i smatra se javnim arhivskim gradivom prema
odredbama ovoga Zakona.
Članak 69.
Privatna i druga poduzeća, i ustanove, nastala pretvorbom,
koja su do pretvorbe bila društveno, odnosno državno
vlasništvo, mogu arhivsko gradivo što su ga preuzela
pretvorbom, a potrebno im je u obavljanju njihove osnovne
zadaće, zadržati najdulje deset godina nakon isteka
kalendarske godine u kojoj je izvršena pretvorba. Pravne
osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su navedeno gradivo
osigurati od uništenja i oštećenja, te su ga po isteku
predviđenoga roka dužne u sređenom stanju i popisano predati
nadležnom državnom arhivu. Ukoliko arhiv nije u mogućnosti
preuzeti gradivo, pravna ga je osoba dužna i nadalje čuvati
u sređenom stanju. Na dijelove gradiva koji su i nakon
isteka roka iz stavka 1. ovoga članka potrebni za obavljanje
djelatnosti, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe
ovoga Zakona o predaji javnoga arhivskog gradiva. Gradivo
izuzeto od predaje, vlasnik je dužan popisati i popis
predati nadležnom državnom arhivu. Vlasnik pravne osobe iz
stavka 1. ovoga članka i nadležni državni arhiv sklapaju
ugovor o predaji gradiva. U ugovoru se može ograničiti pravo
korištenja predanoga gradiva, ako postoji opravdan razlog za
sumnju da bi njegovim korištenjem vlasniku bila nanesena
šteta.
Članak 70.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona postojeći Povijesni arhiv u
Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Pazinu, Rijeci,
Slavonskom Brodu, Sisku, Splitu, Varaždinu, Zadru i Zagrebu
nastavljaju radom kao područni državni arhivi pod nazivom
Državni arhiv u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku,
Pazinu, Rijeci, Slavonskom Brodu, Sisku, Splitu, Varaždinu,
Zadru i Zagrebu. Arhivi iz stavka 1. ovoga članka uskladit
će svoje opće akte i način rada s odredbama ovoga Zakona u
roku od 6 mjeseci od dana njegova donošenja.
Članak 71.
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o
zaštiti arhivske građe i arhivima ("Narodne novine", br.
25/78., 47/86. i 47/89.) i Zakon o postupku imenovanja
ravnatelja arhiva i o sastavu Hrvatskoga arhivskog vijeća
("Narodne novine", br. 96/93.), članak 28. Zakona o
određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica
lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", br. 75/93.).
Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o
zaštiti, obradi i selekciji registraturne i arhivske građe
koja je nastala radom organa unutrašnjih poslova ("Narodne
novine", br. 24/82.) i Pravilnik o zaštiti, obradi i
selekciji registraturne građe i čuvanju arhivske građe
nastale radom organa uprave nadležnih za poslove narodne
obrane ("Narodne novine", br. 37/83.).
Članak 72.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u
"Narodnim novinama".
Klasa: 612-06/96-01/01
Zagreb, 19. rujna 1997.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r. |
|
